Na našem smo community portalu Tribina.hr pitali kako je moguće da je Barcelona poražena izvan svih očekivanja, a naš je korisnik Mac316 objasnio koje je tri stvari Milan besprijekorno obavio kako bi došao do pobjede…

U tercetu velikih dvoboja, Man Utd-Real, Bayern-Arsenal i Milan-Barcelona, zadnja se pokazala najlošijom utakmicom od spomenutih. Možda se i prije nje od ove najmanje očekivalo, ali iz drugačijih razloga od ovih koji su se dogodili. Očekivalo se da Barca 'plitkopotoči' Milan, a dogodilo se sasvim suprotno. Barce nije bilo nigdje, a Milan je strpljivo čekao i kažnjavao Barcu svakom prilikom koja mu se pružila, a to je bilo, slovom i brojkom – dva puta (2)!

Dovoljno se govori o taktikama, sastavima, prilikama i sličnome da možemo taj dio preskočiti i prijeći na ključne stvari. Prva ključna stvar je Milanova brza prilagodba na početno loše postavljanje vlastite obrambene formacije. U prvih 10 minuta je Milan stao dosta čudno, u dvostruki blok, ali jako blizu svojih vrata, sa zadnjom linijom u šesnaestercu, a defenzivnom veznom formacijom malo izvan 16. Barca je praktički bez puno muke dolazila na rub 16erca i birala što će učiniti. Istina, u tih 10 minuta nisu učinili puno, ali nitko me ne može uvjeriti da je prilično teretni Milan, popunjen fizički većim igračima u stanju 90 minuta držati takvu formaciju bez da popusti. Da je Milan ostao tako igrati, pregažen bi bio do poluvremena. Da li su se Milanovi igrači sami pribrali, ili je Allegri uvidio grešku i ispravio je, nemoguće je znati, ali negdje nakon 10. minute stvari su se promijenile. Milan je izašao više prema van i počeo koristiti Chelseajev model udvajanja ključnih Barcinih figura, ponajprije Messija i Xavija. I od tog trena nadalje, Barca nije imala odgovor na tu igru, Milan se relativno lako branio, a jalov posjed lopte na centru prepustio gostima. Tu je obavljen prvi zadatak za uspjeh.

Drugi zadatak je bio iskoristiti ono malo šansi što se u takvoj zatvorenoj igri mogu pružiti. Boateng jednom, Muntari drugi put i zadatak br. 2 je mogao biti prekrižen s liste. Ne treba debatirati da li je prvi gol regularan – tehnički naravno da nije – jer postoji razlog zašto u mnogo akcija vidimo da obrambeni igrači skaču u blok sa rukama iza leđa. U ovom slučaju se to nije dogodilo, igranje rukom je rezultiralo direktnom prilikom i stvorena je nepoštena prednost za zabijanje pogotka. Da je sudac vidio ruku vrlo vjerojatno bi ju svirao, ali situacija je bila u gužvi, teško je to vidjeti i takve stvari se jednostavno događaju. Ne treba previše dramiti oko toga, osim da se koristi kao argument u suludim naklapanjima o nekakvim protekcijama Barce kod sudaca. No, ono što je bitno je da su i taj prvi i ovaj drugi pogodak pali gotovo neometanim šutovima sa ruba 16 m. Gdje su tu braniči, a može se pitati i gdje je golman?

Treći zadatak je obavljen kada se spriječilo da Barca kasnijim izmjenama i preuzimanjem više rizika stvori bilo kakvu priliku. Znamo da je Barca tehnički superiorna i puno puta smo vidjeli kada stisnu pred kraj utakmice ako je nužno, da slome već umornog protivnika. Barca je krenula svom silom po taj gol u gostima, ali Milan se majstorski adaptirao i onako klasično talijanski, koristeći dominaciju u taktici kakvu samo talijanske momčadi mogu imati, mirno završio utakmicu, bez previše muke, ostavljajući Barcelonu da joj frustracija zbog uzaludnih poteza sve više raste. Kad jedan Iniesta, kojem je pimplanje po lopti draže od svega, opali s 20 metara iz trka jer više ne zna što drugo pokušati, onda si suparnička strana može čestitati na fantastično obavljenom poslu. Nisu samo zaustavili, nego su i frustrirali Barcelonu.

U Milanu pohvale zaslužuje cijela ekipa, nema smisla isticati pojedince jer da je samo jedan pojedinac ozbiljnije zakazao ovakva pobjeda vjerojatno ne bi bila moguća. Možda u općenitom smislu treba istaknuti El Shaarawya, koji svakom novom utakmicom pokazuje da će biti 'nešto veliko' i da Milan može računati s njim kao nositeljem igre. Često podcjenjivani vezni red je odigrao jako dobru utakmicu, a meni je zapao za oko odlični Ambrosini, kojeg se još od sezone 2006. otpisuje jer je prestar. Samo za podsjetnik, danas je 2013., a Massimo i dalje trči, pokriva i udara u rangu sa najboljima.