Hrvatsku rukometnu reprezentaciju u posljednjem desetljeću bilo je jednostavno nemoguće zamisliti bez Ivana Balića, Igora Vorija, Domagoja Duvnjaka, Ivana Čupića i - Mirka Alilovića!

Nismo sigurni da Mirko Alilović (33), kada bi navijači morali birati, ne bi bio izabran za najobožavanijeg hrvatskog rukometaša u posljednjem desetljeću. Da budemo jasno, konkurencija je strašna, ali Mirko je uvijek - gdje god su 'kauboji' igrali - imao poseban tretman. Navijači su ga nosili podrškom s tribina, on im je vraćao sjajnim obranama i brojnim pobjedama.

Odigrao je od 2008. godine Alilović 164 utakmice za reprezentaciju, u tom je vremenu osvojio olimpijsku broncu 2012. u Londonu, ima srebro i broncu sa Svjetskih prvenstava te po dva srebra i dvije bronce s Europskih prvenstava. Od reprezentacije se oprostio po svršetku EP-a 2018. u Hrvatskoj, no čini se kako je ostalo puno gorčine nakon odlaska iz nacionalne vrste.

'Ambicija glede reprezentacije više uopće nemam, jedanaest godina sam bio tu, a u međuvremenu mi se proširila porodica i potrebniji sam njima nego da slobodno vrijeme trošim na stvari koje mi donose više zla nego dobrog', započeo je Mirko Alilović razgovor za SportSport.ba i otkrio kako ga je posebno smetalo to što se našao na udaru javnosti:

'U Poljskoj su me na turniru proglasili najgorim golmanom u Europi, iako sam imao sezonu iz snova iza sebe. Javnost kritizira i kad je dobro, a gdje neće kad je loše. Najgore je kada vas kritiziraju oni koji rukomet prate 15 dana u godini. Sve to dovede do situacije da se sam pitam da li vrijedim ili ne, ono što radim 15 godina u inozemstvu svugdje cijene, osim u mojoj domovini. Još sam imao i tu situaciju s razbijenim staklima na kući punice... Meni to ne treba u životu i zbog svega toga sam odlučio da se povučem. Nije to bilo fer, korektno prema meni. Ali, sve u svemu, nosim lijepe uspomene. Nekad je bilo bolje, nekad lošije, međutim uvijek sam davao sve što sam mogao.'

Pa ipak, nije sve bilo tako crno...

'Bilo je dosta lijepih trenutaka, ali ako već moram izabrati, to bi bile Olimpijske igre u Londonu. Mnogi sportaši iz pojedinačnih sportova rade godinama na tome da barem sudjeluju na jednom takvom natjecanju, a ja se danas mogu pohvaliti da sam nositelj brončane medalje. Ponosan sam', kaže Mirko Alilović koji kaže kako i dalje ima osjećaj da ga u Hrvatskoj ne cijene dovoljno:

'Kad sam bio na terenu uvijek sam davao 100 posto za Hrvatsku i mogu ponosno i uzdignute glave biti izvan svega toga. Ali, svugdje me cijene više nego u Hrvatskoj. I u Mađarskoj, Njemačkoj, Francuskoj... To je u jednu ruku i žalosno, ali ja sam čist pred sobom', neutješan je jedan od najboljih rukometnih golmana u hrvatskoj povijesti.'

Za kraj se Mirko Alilović osvrnuo na rezultat i šesto mjesto na nedavno završenom SP-u u Njemačkoj/Danskoj.

'Moja generacija kada je bila druga ili treća, to se gledalo kao katastrofa, kao da smo deseti... Sada je Hrvatska završila na šestom mjestu i to je OK... Ne znam kako bi ocijenio ovaj rezultat, više nisam u reprezentaciji, ne znam kakva je situacija u momčadi. Bez obzira, mislim da je ova Hrvatska kvalitetom u vrhu i da je sada nedostajalo i sreće, posebno s ozljedama, jer jedan Cindrić koji je odličan zbog problema s aduktorom nije bio ni na pola svojih mogućnosti. Treba sjesti, razmisliti i vidjeti što se misli dalje. Da li ostati na starim igračima ili izvršiti smjenu generacija, krenuti s mlađima...', razmišlja Mirko Alilović u razgovoru za SportSport.ba.

Mirko Alilović je karijeru počeo u Izviđaču iz kojeg je otišao u Ademar Leon. Nakon pet godina u Španjolskoj seli u Celje na godinu dana, a onda odlazi u redove Veszprema u kojem je igrao od 2011. do 2018. godine. Danas je član Pick Szegeda.