U siječnju 2022. godine Kristijan Kahlina iz Ludogoreca se preselio u FC Charlotte. Prije toga branio je za Dinamo, Vinogradar, Lučko, Koper i Goricu, a jednom je odjenuo i dres hrvatske U-19 reprezentacije.

Na njegovu žalost, sezona u MLS-u za njegov klub okončana je porazom od Orlanda u trećoj utakmici, odnosno stepenicu prije prolaska u četvrtfinale. Ovog četvrtka pakira se sa suprugom i dvoipolgodišnjom kćeri te kreće prema Hrvatskoj, odnosno Zagrebu, gdje bi trebali stići u petak.

'Sve je lakše kada je obitelj na okupu. Onda se imam s kime družiti i baviti se nečim, nisam sâm', javio se Kahlina za tportal zadovoljna glasa iz Charlottea, grada na istočnoj strani SAD-a.

Kako ste zadovoljni rezultatima, odnosno jeste li ispunili klupska očekivanja, s obzirom na to da ste već okončali sezonu?

Da, pa dobro, teško je reći jesmo li ispali rano ili kasno, ali što je najvažnije, opet smo napredovali, gledajući prvu sezonu, u kojoj nismo ušli u play-off. U mojoj drugoj ušli smo u play-in. To je kao neki play-off, u kojem igraju osmi i deveti s kraja prvog dijela sezone, a tada smo izgubili. Ove godine ušli smo u pravi play-off s pete pozicije i, eto, nažalost, u toj trećoj utakmici ispali, gotovo u zadnjoj minuti. Zadovoljni jesmo, ali pružala nam se velika prilika. Naime, da smo prošli Orlando, a bili smo na koračić do tog uspjeha, polufinale i finale Istoka igrali bismo doma, pred svojim navijačima.

Kako to?

Igrali bismo protiv onih koji su ostali u utrci, a ispod nas su na tablici, tako da bismo ih dočekali pred naših 75.000 navijača. Stadion bi sigurno bio krcat. Nažalost, prvo smo protiv Orlanda primili gol iz penala u zadnjoj minuti, a potom ispali u raspucavanju.

U toj utakmici, prije raspucavanja, imali ste i obranjeni penal.

Da, u regularnom dijelu obranio sam taj penal što su ga imali u 12. minuti nadoknade. Ali Torres je to puknuo toliko loše da nisam mogao kontrolirati loptu, odnosno odbiti je u stranu, nego mu se vratila direktno na nogu i onda ju je zabio u prazan gol.

U drugoj utakmici imali ste također sjajnih intervencija - obranili ste dva udarca s bijele točke i odveli klub do majstorice.

Da, u utakmici prije na raspucavanju imao sam dva obranjena udarca, uz jedan njihov promašaj.

U Hrvatsku se vraćate s naslovom najboljeg vratara lige. Vjerujem da vas to ispunjava zadovoljstvom, s obzirom na to kakva je klasa igrača na suprotnoj strani?

Veliko je to zadovoljstvo, ali stvarno se nisam bavio statistikom od početka sezone. Međutim u zadnjih pet, šest kola, kada su se pojavile brojke, kad sam vidio da sam u vrhu u svim statistikama, da sam među najboljima, nisam pojačao rad, ali jesam koncentraciju, da probam zadržati te brojke. I eto, hvala Bogu, držao sam taj nivo, kao i kroz cijelu sezonu, tako i do kraja, odradio sam dobro i stigla mi je ta kruna, odnosno nagrada za najboljeg golmana.

O neostvarenim snovima

Vjerujem da bi vam još veća nagrada bila kada bi stigao poziv u reprezentaciju. Žalite li za time?

Žalim, da. Ali ne želim da se to stavlja u prvi plan. Znam da me moji rezultati i moj rad guraju tu gdje jesam. I drago mi je da svojim radom mogu potaknuti nekoga da razmišlja o meni. Govorio sam već o tome, naravno da mi je to san. Neću nikad moći reći 'ne želim igrati za reprezentaciju', jer kako bi to zvučalo da kažem 'briga me'. Ne, naravno da me je briga, u smislu da to hoću i želim. Međutim, ponavljam, ne želim te svoje snove gurati u prvi plan. Jedino što mogu raditi i na što mogu utjecati jest trenirati i braniti najbolje što mogu, a hoće li me netko zvati ili simpatizirati, na to ne mogu utjecati. To je jednostavno tako. Svoj dio dajem maksimalno što mogu i znam da bi mi prava kruna karijere bila doći do reprezentacije, ali eto, što je, tu je. Zasad nisam tamo. I to je realnost.

Idemo na ljepše teme. Rekli ste, igrate pred 75.000 ljudi. U Hrvatskoj toga nema, pa je sigurno i to zadovoljstvo?

Zadovoljstvo je zato što je svaka utakmica jako dobro organizirana, uz puno gledatelja. U regularnoj sezoni, ne sada u play-offu, gdje se to sve pojača i popne na dimenziju više, u prosjeku na utakmici bude i po 20.000 ljudi. Na našem stadionu prosjek je 30-ak tisuća, na gostovanjima 18 tisuća, ovisno na kakvom stadionu igra suparnik. Dosta klubova već ima svoje nogometne stadione, na kojima je maksimalno 25 do 30 tisuća ljudi. Stvarno je lijepa atmosfera, prekrasan ugođaj za igranje, prekrasna organizacija, od putovanja do hotela, svega toga na najvišoj mogućoj razini. Samo možeš raditi i nadati se da te posluži zdravlje i stvarno svakim danom uživam.

Prema tome, moramo se nadati da će Hrvatska 2026. izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo, kojem će domaćin biti i SAD, i da će sve biti na visokom nivou.

Bit će sigurno. Organizacija će biti spektakularna. To će biti veliki stadioni, sigurno s pravom travom. Evo, sada igramo na umjetnoj, ali vjerujem da ćemo već sljedeće sezone igrati na pravoj. Sigurno će za Svjetsko prvenstvo sve biti spremno za veliku feštu i da će to biti specijalna organizacija.

Messi je ipak poseban...

Kakva je liga? Ima klasnih igrača, poput Messija, Suareza... Kako je igrati protiv njih?

Protiv Messija je stvarno čudesno igrati zato što se sva koncentracija troši samo na njega. Svi ostali su jako dobri igrači, ali kako on igra, kako vodi loptu, kako je udara, to je nešto sasvim drugačije. Kad igram protiv njega, najviše se istrošim jer pratim svaki njegov korak, kamo se kreće, trči, kada će mu doći lopta, da budem u što boljoj poziciji, da mogu što više utjecati na to da obranim nešto. Ali ima još vrhunskih igrača, nije to samo on. Došao je Giroud, već su duže ovdje su i Bernardeschi i Insigne. Shaqiri je također nedavno bio ovdje. Iako ima još puno imena koja nisu poznata u Europi, a stvarno su jako dobri igrači. Tako da se za svaku utakmicu moram spremati kao da je derbi.

Tu je i Petar Musa, koji se nazabijao golova za Dallas.

Da, mislim da je zabio 16 u regularnom dijelu sezone. Čini mi se i još jedan u kupu. Jako dobro se snašao iako Dallas ove sezone nije bio prava ekipa. Vjerujem da on sljedećih godina može doseći 22, 23 gola na svom kontu ako mu momčad bude igrala još bolje.

Stignete li pratiti SuperSport HNL, svoju Goricu?

Pratim sve, da. Bit će to borba mojoj Gorici. Vidim, pojačavaju se malo-pomalo, svako malo vidim neko pojačanje. Želim da što prije osiguraju ostanak u ligi jer ne želim doživljavati stres kao prijašnjih sezona, odnosno da se spašavaju u zadnjim kolima. Nadam se da će taj investitor, koji vjerojatno dolazi, donijeti novac i dovesti pojačanja te da Gorica bude što konkurentnija. I Belupo i Lokomotiva imaju jako dobra imena u momčadi, i oni će naći svoj put prema ostanku. Čekam da Gorica uđe u niz od dvije, tri pobjede, i sve će biti bolje jer se zasad muči.

Borba na vrhu mogla bi biti neizvjesna. Dinamo je doveo Bjelicu.

Dinamo? Mislim da ima najboljeg mogućeg trenera, nakon Jakirovića, koji je odradio odličan posao. Ali eto... Smijenili su ga. Doveli su Bjelicu, koji zna raditi rezultat, zna pobjeđivati. Igraju jako dobro u Ligi prvaka, malo manje dobro u HNL-u - jako puno kiksaju, imaju jako puno primljenih golova. Ali ako se vratim na ovu zadnju utakmicu, mislim da su stvarno odigrali vrhunski. No Gorica ih je kaznila - iz dva udarca zabila je dva gola. Dinamo sam sebi nema ništa zamjeriti u toj utakmici, bio je dominantan. Ali ne možeš svaku utakmicu pobijediti. Vjerujem da će ući u dobar niz i da će se vratiti na prvo mjesto.

Za vas, kao bivšeg Dinamovog igrača, sigurno nema sumnje u to tko odnosi naslov?

Prošao sam Dinamovu školu, živim u Zagrebu, normalno da sam dinamovac. Kad god sam bio u Zagrebu, u Gorici, pratio sam sve utakmice, išao na utakmice Lige prvaka.

Kakvi su vaši osobni planovi što se karijere tiče?

'Taman sam prije mjesec dana potpisao novi ugovor, kojim sam vezan uz klub još dvije godine. Međutim vidjet ćemo sada, nakon ove nagrade, hoće li se nešto dogoditi, hoće li stići kakva ponuda iz Europe. Presretan sam ovdje, tako da nemam nikakvih problema s time ako ostanem. Ustvari, to je najrealnije i uživam', završio je Kahlina, a potom krenuo prema aerodromu na let prema Europi, Hrvatskoj i Zagrebu.