Hrvatsku je predstavljalo 19 sportaša, a najuspješniji su bili atletičari s tri medalje - zlato je osvojila Mikela Ristoski u skoku u dalj, ZoranTalić je u istoj disciplini bio drugi, dok je Velimir Šandor osvojio treće mjesto u bacanju diska.

Raduje što je stolni tenis osvojio svoje prve medalje. Sandra Paović je bila 'zlatna' u singlu, dok su Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić osvojile drugo mjesto u ekipnoj konkurenciji. Osvojivši srebrnu medalju Anđela i Helena upisale su se u povijest hrvatskog sporta osoba s invaliditetom kao osvajačice prvog ekipnog odličja na paraolimpijskim igrama. Sve dosadašnje medalje osvojene su u pojedinačnoj konkurenciji.

>> Hrvat isplivao novi osobni rekord: Ovo je trebalo doživjeti!

Ristoski je prije četiri godine u Londonu osvojila broncu u skoku u dalj, a u Riju se uspela se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Ristoski je osvojila zlato u konkurenciji osoba s intelektualnim teškoćama s novim osobnim rekordom od 5,79 metara, što je osam centimetara bolji rezultat od njezina dosadašnja rekorda. Članica AKOSI Medulin je 2016. osvojila i srebro na EP-u u talijanskom Grossetu.

'Znala sam da mogu osvojiti medalju, ali nisam razmišljala o zlatu', kazala je Mikela i uzbuđeno dodala:
'Dosad sam osvojila pedesetak medalja i niz priznanja, ali ovo je nešto posebno. Ovo je zlato, olimpijsko zlato! A osvojila sam ga srušivši osobni rekord, to je sjajan poticaj za dalje...'

Zlato je osvojila i stolnotenisačica Sandra Paović. Aktualna svjetska i dvostruka europska prvakinja tako je stigla i do krune svoje paraolimpijske karijere. Prije dvije godine proglašena je za najbolju parastolnotenisačicu na svijetu, od lipnja 2014. do danas drži prvo mjesto na svjetskoj rang listi u svojoj kategoriji tjelesnog oštećenja, a bez poraza je već dvije i pol godine.

>> Sandra Paović o putu do vrha, bijegu iz rodnog grada i kobnoj nesreći

Paović se u paraolimpijsku obitelj uključila se nakon prometne nesreće koju je doživjela u siječnju 2009. Godinu dana prije nastupila je na olimpijskim igrama u Pekingu, gdje je ispala u 2. kolu.

'Neću završiti karijeru, ali nema više velikih ciljeva. Neću se više opterećivati rezultatima i igrat ću sebi za gušt', najavila je nakon paraolimpijskog zlata Sandra i pojasnila:
'Imam sada sva zlata u svojoj konkurenciji, ali nije mi nestalo motiva i žara. Jednostavno me previše boli... Već su mi 33 godine i nastavak punom snagom ne bi bio nimalo zdrav. Već dugo igram protiv preporuka doktora, jer nitko pametan ne bi savjetovao sportašici s mojim oštećenjem igranje u uspravnom položaju. Svaki trening i svaki dvoboj završim u bolovima i sve se isplatilo, ali sada je vrijeme da počnem vise misliti na sebe.'

Stolnotenisačice Anđela Mužinić (26) i Helena Dretar Karić (36) su osvojile drugo mjesto u ekipnoj konkurenciji, nakon što su u finalu izgubile od Kineskinja Juan Xue i Qian Li. Prvi veliki zajednički uspjeh Anđela i Helena su ostvarile na europskom prvenstvu u Splitu 2011. osvojivši ekipnu broncu. Dvije godine kasnije na europskom prvenstvu u Lignanu osvojile su zlato. Zajedno su osvojile i broncu 2014. na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, a na posljednjem EP-u u danskom Vejleu osvojile su zlato bez izgubljenog seta. Sada su u Riju ostvarile rezultat karijere.

Obje su nekad bile aktivne sportašice, Anđela je do svoje 13. godine trenirala odbojku, no nakon prometne nesreće 2006. godine završila je u invalidskom kolicima. Helena je pak bila nadarena rukometašica Koke, ali je sa 17 godina nastradala kao pješakinja u prometnoj nesreći i od tada je vezana za kolica. No, hrabre djevojke invaliditet nije sputao. Dapače!

'Da nam je netko prije puta u Rio kazao da ćemo osvojiti srebro, odmah bismo to prihvatile', kazala je Anđela i dodala:
'Dugo smo se pripremale i ovo je stvarno veliki uspjeh.'

Radost nisu skrivali ni izbornik Emil Gubica te trenerica reprezentacije Mirela Šikoronja.
'Svi smo presretni. Osvojili smo zlato i srebro u stolnom tenisu što je ogroman uspjeh, naš najveći dosad. To su prve medalje za hrvatski stolni tenis na POI, ali i prva ekipna medalja za Hrvatsku na paraolimpijskim igrama uopće', kazao je Gubica, a Šikoronja je dodala:
'Svi moramo biti ponosni na ove djevojke. Veliki je trud uložen u ovu medalju, zaslužile su je!'

Drugi je bio i Zoran Talić u skoku u dalj, ponovivši tako rezultat iz Londona 2012. Talić je nastupao u kategoriji osoba s intelektualnim teškoćama, a bio je drugi s rezultatom 7,12 što je deset centimetara slabiji rezultat od njegovog osobnog rekorda. Zlato je pripalo sjajnom Malezijcu Abdulu Latifu Romlyju koji je pobijedio s novim svjetskim rekordom 7,60 metara.

'Ljutit sam! Očekivao sam zlatnu medalju. Znao sam da mogu puno, ali u Rio de Janeiru sam pokazao malo', rekao je razočarani Zoran nakon osvojenog srebra i pojasnio:
'Ma, zadovoljan sam osvojenom medaljom. Ali nisam zadovoljan rezultatom. Trebao sam skočiti daleko bolje.'

Taliću je ovo bila četvrta srebrna medalja na velikim natjecanjima, osvojio ga je na POI u Londonu, ta na SP-ima u Dohi i Lyonu...
'Očito mi je suđeno to drugo mjesto...', kazao je Talić i opisao svoj životni put:
'Kao dječak sam bio problematičan, imao sam problema s koncentracijom... Probao sam razne sportove, plivanje, nogomet, kickboxing... Ali, s 13 godina sam se našao u atletici. Da, pronašao sam sebe. Sport me promijenio kao čovjeka, dao mi je nove mogućnosti u životu, da bolje i kvalitetnije živim, da se radujem nekim stvarima.'

Dodao je Zoran i jednu anegdotu, kad je počeo trenirati s redovnim atletičarima. Svi su ga zbunjeno gledali, znali su da je paraolimpijac, ali na njemu nisu ništa vidjeli...
'Onda su shvatili da sam normalan, samo da neke stvari kopčam malo teže', uz osmijeh kaže srebrni paraolimpijac iz Rio de Janeira Zoran Talić.

Sjajan rezultat ostvario je i Velimir Šandor (30) koji je u svom premijernom nastupu na POI bio treći u bacanju diska. Šandor je nakon prometne nesreće prije desetak godina završio u invalidskim kolicima, a do tada je bio aktivni nogometaš.
'S mojih 207 centimetara visine često sam branio ili igrao u obrani. No, najviše sam volio igrati polušpicu, moram priznati da sam se dobro snalazio s obzirom na visinu', kaže Šandor.

Nakon dugotrajnog oporavka nije mogao mirovati, sport ga je 'vukao'...
'Kad sam se vratio kući shvatio sam da nešto moram raditi...', otkrio je i priznao kako je prvo probao sa stolnim tenisom, a tek se nakon toga našao u atletici! Srećom po hrvatski paraolimpijskih pokret!

'Presretan sam, ovo su moje prve Paraolimpijske igre i odmah medalja! Istina, nadao sam se, osjećao dam da mogu...', rekao je Velimir Šandor i nastavio:
'Ova je medalja pravi lijek. Do natjecanja sam bio nervozan, imao tremu, ma sve me je boljelo... A sad kad sam uzeo broncu, ma sve je nestalo! Nema više bolova! Planovi? Nastaviti još više raditi i biti još bolji!'