Pripreme se bliže kraju, do starta EP-a i utakmice sa Srbijom (petak, 12. siječnja) ostalo je malo više od 24 sata, svi jedva čekaju da napokon krene. Posljednjih dana život i rad hrvatske rukometne reprezentacije apsolutno je podređen ritmu u kojemu će igrati utakmice (u Splitu sve tri od 20.30 sati)
Život i rad hrvatskih rukometaša posljednjih nekoliko dana u Splitu u potpunosti je podređen ritmu utakmica koje ih očekuju u prvom krugu EP-a. Izabranici Line Červara u Spaladium Areni igraju protiv Srbije, Islanda i Švedske, a sve tu tri utakmice u terminu od 20.30 sati.
Zato je stručni stožer na čelu s Linom Červarom odredio ritam rada i života kako bi se što bolje aklimatizirali na raspored. Tako 'radni dan' hrvatskih rukometaša počinje od 8.30 sati kad je na rasporedu zajednički doručak, potom je lakši jutarnji trening od 10 do 12 sati, od 13.30 sati na rasporedu je ručak, a potom obavezni dnevni odmor nakon kojeg je lagano 'zagrijavanje' za popodnevni raspored. Prvo je od 16 do 17 sati sastanak momčadi na kojemu se analiziraju odrađeni treninzi, gledaju video snimke protivničkih reprezentacija, potom je lagana užina te od 18.45 priprema za trening.
Posljednja dva dana reprezentacija treninge odrađuje što bliže terminu utakmice kako bi se naši rukometaši što bolje aklimatizirali. Prvo je razgibavanje i vježbe s 'nepopustljivim' kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem koji zna kako se 'stvaraju' pobjednici. Nakon 'zagrijavanja', koje je sve samo ne zagrijavanje već polusatni trening izdržljivosti, rukometaše preuzima Lino Červar s pomoćnicima - Zlatkom Saračevićem, Hrvojem Horvatom i Vladom Šolom koji 'drila' golmane.
No, ti su treninzi zatvoreni za javnost, ipak se tu uigravaju akcije kojima će hrvatski rukometaši jurnuti po europsko zlato. Neka, bolje je da neke stvari ne znamo... Neka iznenade nas, ali i protivnike.
Treninzi završavaju oko 21.30 sati, po povratku u hotel je večera, pa masaža, pa još jedan sastanak... Na spavanje se ne ide prije 00.30 sati, neki i kasnije. No, tako će biti na natjecanju, pa je ovo samo faza privikavanja.
A da bi naši rukometaši uspješno vratili snagu nakon iscrpljujućih treninga i utakmica brinu se kuhari u splitskom hotelu Park. Malo je reći da izabranicima Line Červara doslovno ne nedostaje ni 'ptičjeg mlijeka'...
Svakog dana naši rukometaši 'pometu' četiri obroka - doručak, ručak, užina i večera. I dok ih na samom početku dana dočeka klasična hotelska ponuda za doručak (uz 'pojačan' izbor svježeg voća i povrća), svi su ostali obroci apsolutno prilagođeni sportašima koji se izlažu velikim naporima.
Tako je ručak specifičan, malo 'laganiji' te je mahom u ponudi riba (losos, tuna, bijela riba, pa čak i škampi) ili jela od piletine, puretine, pačetine... Sve je nutricionistički podređeno potrebama sportaša, tu je i okrepljujuća juha, ali u ponudi ima i crvenog mesa, ovisno o željama i potrebama rukometaša. I naravno, 'hrpa' povrća - svježeg i na žaru.
Užina je tu da dečki 'prežive' do kraja treninga. Neki se odluče za zobene kaše, drugi su na sendvičima (klasika, šunka, sir...), sve ovisi o ukusima. Problema s takvim obrocima jednostavno nema jer naši rukometaši sve što pojedu i potroše na treninzima.
Zato je večera prava gozba, mora biti malo 'pojačana', bez obzira na kasni sat. Tako je i za večeru u ponudi juha, nekoliko vrsta mesa - od ramsteka, preko tune, lubina, šampjera.. Ne treba napominjati kako cijelo vrijeme dečki na raspolaganju imaju praktički neograničene količine svježeg voća, a uslužni djelatnici hotela Park pohvalili su se kako apsolutno svi piju njihov specijalitet - sok od naranče s dodatkom đumbira!
Gaziranih sokova praktički ni nema, a od namirnica se standardno zaobilaze krastavci koji su teško probavljivi, pa nisu preporučljivi prije jačih tjelesnih napora.
Oslade se naši rukometaši i kolačima, no nepopustljivi je Pero Kuterovac za posljednjih nekoliko dana priprema zabranio slatko nakon večere! Uh, navodno nekim igračima ta odluka i nije baš najbolje 'legla', no na kraju se ispostavilo kako to nije bila apsolutna zabrana. Samo je količina 'slatkiša' reducirana... Istina, na minimum, ali ipak ih je bilo, barem jedan 'po glavi'...