Reprezentaciju Hrvatske, nakon bljeska na prošlogodišnjem Eurobasketu u Sloveniji gdje su stigli do polufinala, krajem kolova čeka Svjetsko košarkaško prvenstvo u Španjolskoj
'Može li Hrvatska do medalje na košarkaškom SP-u?' naslov je teme koja je probudila zanimanje košarkaških zaljubljenika. Analitičar tribine MarioKat vrlo detaljno analizirao skupinu u kojoj se nalazi Hrvatska:
Ne postavljati nerealne ciljeve!!!
Jednostavno zašto takvo pitanje i tko se uopće nada nekoj medalji, kada nam je ovo drugo SP u posljednjih 20 godina. Red je da igramo i uživamo!
A sad, koliko naša reprezentacija može, hm ja bih to postavio ovako:
- Osmina finala je IMPERATIV
- Četvrtfinale je fenomenalan uspjeh
- Sve više od toga je senzacija i spektakularan uspjeh
Skupina je nešto što moramo proći. Senegal i Filipini su ekipe koje se moraju dobiti, iako npr. čitao sam analizu filipinskog FHM-a (istina, nije neki sportski časopis), gdje su oni prognozirali da nas dobivaju, dok će se s Portorikom boriti za treće mjesto. Neka im je :).
Ono što je bitno je da probamo biti među prve dvije ekipe, jer križamo se sa skupinom gdje su Španjolska i Francuska. Naravno, nitko ne garantira niti da će te dvije reprezenzacije biti prve u grupi A, posebno gledajući na to da te obje ekipe vole tankirati u prvom krugu. Ali uzmimo u obzir da hoće, onda nam u osmini finala dolaze Srbija ili Brazil, a to su ekipe s kojima možemo uvijek igrati egal utakmicu i utakmice gdje bi vjerojatno jedan lopta donosila odluku. Dakle, treba odraditi uspješno grupu i onda nam uspjeh/neuspjeh na prvenstvu ovisi o jednoj jakoj utakmici, ali tako je to u košarci.
Moram priznati i da je sustav natjecanja izuzetno debilan i degeneričan i ne znam tko je normalan to mogao tako napraviti. Ako je vjerovati službenom rasporedu postavljenom na FIBA webu, skupine A i B igraju međusobno sve do finala te isto tako skupine C i D... Dakle Francuska, Hrvatska ili Španjolska se npr. s SAD-om ne mogu sastati sve do finala ili utakmice za 3. mjesto... Dazed and confused I am... Dakle, imamo dva prvenstva sa po 12 momčadi i pobjedcima oba igraju finale... Haha, svašta ćemo doživjeti.
I sad se vraćamo tu. Znači, u četvrtfinalu, ako prođemo do njega, nam ne gine susret s jednom od momčadi koja, osim što su realno jače od nas i što su to dvije od tri najbolje svjetske ekipe, ako zatreba u takvoj situaciji imaju i šestog igrača sa zviždaljkom. Zbog toga mislim kako je četvrtfinale fantastičan uspjeh koji bi trebalo slaviti. Nešto više od toga? Trenutno ne mogu ni sanjati...
Što se tiče protivnika u grupi, Argentina je realno samo ime. Nije to više ona ekipa koja je razbila Amere, koja je uzela zlato u Ateni prije 10 godina. Tu više nema Priggionia, Oberta, Delfina, Nocionia, Scole i Ginobilia u naponu snage. 4 igrača startne petorke su veterani, Prigioni ima 36, Scola 34, a Nocioni i Gutierrez, koji već pet godina igra u Urugvajskoj ligi, 35. Na klupi također nema puno mladosti, i tamo je najvažniji igrač veteran, Walter Hermann, kojem je 35. Puno iskustva, ali neće tu biti poletnosti po kakvoj je Argentina bila poznata.
Grčka je isto napravila smjenu generacija. Nema tu više Spanoulisa i Diamantidisa, no Mantzaris i Papanikoulau, zajedno s momcima koji su ostali, su vrlo lako ušli u njihove tenisice i Grčka je uvijek jaka, predvođena startnim igračima najboljih europskih momčadi. Popunjeni su na svim pozicijama sa po 2 igrača više europske klase, iako pravi superzvijezda i superklasa više nemaju.
Portoriko je također iza svog zlatnog vremena, Carlos Arroyo je još tu, no on je veteran, a JJ Barrea nakon naslova NBA prvaka više nije uspio odigrati ni približno takvu sezonu. No, još uvijek su ekipa koja svakome može ukrcati 20 trica. Filipini su ludi za košarkom, imaju izuzetno pračenu ligu i sami sebe uvjeravaju kako su jaki, no realno, nema tu još one prave košarke. Nedostaje im visine, a to su na centru probali riješiti angažiranjem Andraya Blatchea, vidjet ćemo kako će to uspjeti. Ostalo sve su igrači iz njihove lige, gdje također ima podosta američkih košarkaša filipinskih korjena, koji su se snašli u njihovoj ligi. Obratiti pažnju i ne podcijeniti, posebno jer protiv njih otvaramo. Senegal je suprotno od Filipina, imaju visinu i snagu, no malo košarkaške vještine i taktičkog razumijevanja. Pametnom igrom i odgovornom obranom ih se dobiva 20 razlike.
U našoj ekipi se nadamo Tomiću iz klupskih izdanja, Bogdanoviću kakav je bio u Sloveniji te pokojem pogođenom šutu više Roka Ukića. Rudež će ubosti tricu kad treba, a Šarić je svakom utakmicom sve bolji i očekujemo da se tako nastavi. Lafayette? Ako odigra dobro, super, no ako se mene pita, ne mora taj odigrati niti minutu.
I to je to od ove analize, idemo se igrati, pa što bude, i još jednom ponavljam, bez ikakvih imperativa, imperativ je jedino savladati Filipine i Senegal i tako proći skupinu, ostalo sve kako bude, bitno da se ostavi srce na terenu, a košarka je takav sport, nekad jedna lopta bude presudba, a tu ne igra uvijek vještina glavnu ulogu...
