Hrvatska nogometna reprezentacija, nakon poraza Turske, a posebice poslije domaćeg remija protiv Finske, kako je slikovito opisao Domagoj Vida – 'bila je u kanalu'. No očito se netko sjetio da treba smijeniti Antu Čačića i dovesti neopterećenog, ali izuzetno motiviranog Zlatka Dalića, kako bi vratio 'krv u lice' igračima koji znaju igrati, ali su bili demoralizirani.

Primio se Dalić posla i u dva dana, razgovorom i silnom energijom, razdrmao je momčad, postavio igrače na njima najdraže pozicije te pobijedio Ukrajinu i ostao u utrci za Svjetsko prvenstvo.

Stigle su dvije utakmice dodatnih kvalifikacija, u kojima je bez previše stresa svladana Grčka, i Hrvatska je izborila peti nastup u povijesti na svjetskim prvenstvima.

Međutim, nakon plasmana na SP vodila se prava drama u uredima Hrvatskog nogometnog saveza jer očito su se neki premišljali treba li Daliću uopće ponuditi ugovor. Javnost i navijači bili su apsolutno 'za', a s obzirom na klimu kakva vlada oko HNS-a, više nisu imali manevarskog prostora i Dalić je dobio ugovor.

Makar ni taj potpis nije jamčio ništa, odnosno da će Dalić voditi reprezentaciju na SP-u u Rusiji. U nekoliko navrata govorilo se kako je tijekom američke turneje Zdravko Mamić tražio da se Dalića smijeni. Međutim, kod dijela čak i njemu odanih ljudi prevladao je razum i ponosnog su Livnjaka ostavili na funkciji koju zasad sjajno obnaša.

Dalić je u dosadašnjem periodu osvojio apsolutno sve simpatije navijača, kreirao je atmosferu među reprezentativcima kakvu je nekada davno imao i Slaven Bilić, a sve to donosi rezultate koji nas čine sretnima i ponosnima.

U tom periodu, dakle od studenog prošle godine, Dalić je vodio reprezentaciju u 11 utakmica, uz dodatak da u ukupno sedam službenih utakmica nije izgubio, tj. tek je jednu, uzvratnu utakmicu dodatnih kvalifikacija protiv Grčke završio remijem. U preostalih šest upisao je pobjede, a na pragu je i sedme pobjede u službenim utakmicama u subotu, kada će u Sočiju u četvrtfinalu SP-a Hrvatska igrati protiv domaćina Rusije (20 sati).

Ako Dalić ostvari novu pobjedu u utakmici koju su mnogi označili kao njegovu najveću u karijeri te svakako najveću utakmicu ove generacije, u tom će se slučaju svrstati uz bok Miroslava Ćire Blaževića, njegova mentora iz varaždinskih dana, kada su surađivali na klupi Varteksa.

Po postotku osvojenih bodova s dvoznamenkastim brojem utakmica na klupi svakako je zanimljivo spomenuti kako je pobjedom protiv Danske Zlatko Dalić izbio na prvo mjesto s uspješnošću od 75,7 posto ispred dosad nedodirljivog Slavena Bilića, koji je ostao na 72 posto. Zaista nevjerojatan podatak! Također je zanimljivo spomenuti kako je na vječnoj listi na visokom trećem mjestu Ante Čačić s čak 68 posto uspješnosti, što je svojevrsno iznenađenje jer ga mnogi smatraju - promašajem.

No ako se gleda po uspjehu, onda je daleko ispred svih, naravno, Miroslav Ćiro Blažević koji je 1998. odveo Hrvatsku do trećeg mjesta na svijetu, a aktualnog izbornika Zlatka Dalića do sličnog uspjeha dijeli još samo jedna utakmica. Prisjetimo se svih 13 hrvatskih izbornika kronološkim redom.

Svi dosadašnji izbornici hrvatske nogometne reprezentacije

1. Dražan Jerković - od 1990. do 1991.

Uspješnost: 100 posto

(3 utakmice, 3 pobjede)

Nekada odlični napadač vodio je Hrvatsku - puno prije nego što je stiglo službeno priznanje države koja se referendumom odlučila odvojiti od Jugoslavije - u povijesnoj utakmici na Maksimiru protiv SAD-a (pobjeda 2:1) te nakon toga još u dvije utakmice (Rumunjska i Slovenija).

Ukupno je Jerković Hrvatsku vodio u trima utakmicama i u svima je upisao pobjedu. Mr. 100 posto! Preminuo je 2008. u 73. godini života.

2. Stanko Poklepović - 1992.

Uspješnost: 33,3 posto

(4 utakmice, 1 pobjeda, 1 neriješena, 2 poraza)

Silom prilika je postavljen na klupu Hrvatske nakon Jerkovića, kako bi na turneji po Australiji popularizirao tada mladu reprezentaciju. Na turneji je vodio kombiniranu momčad koja je doslovce skupljena preko noći i u kojoj je igrao i napadač Josip Weber koji, usprkos tome što je ostavio dobar dojam, nakon toga poziv iz HNS-a više nije dobio pa je za svoju reprezentaciju odabrao Belgiju, s kojom je igrao na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u.

Poklepović je nakon lošeg dojma i dvaju poraza ubrzo smijenjen i krenula je potraga za boljim i trajnijim rješenjem.

3. Vlatko Marković - 1993.

Uspješnost: 100 posto

(1 utakmica, 1 pobjeda)

Nekada veliki igrač i trener koji je zadužio hrvatski nogomet vodio je Hrvatsku samo u jednoj utakmici. U Zagrebu u lipnju 1993. na stadionu Maksimir pred 25.000 gledatelja u prijateljskoj utakmici protiv Ukrajine upisao je pobjedu 3:1 (strijelci Davor Šuker, Željko Adžić i Miroslav Bićanić). Ubrzo nakon toga izabran je za dopredsjednika HNS-a, a od 1998. dolazi na čelo HNS-a te je funkciju predsjednika Saveza obnašao punih 14 godina. Preminuo je 2013. u 77. godini života.

4. Miroslav Blažević - od 1994. do 2000.

Uspješnost: 56,9 posto

(72 utakmice, 33 pobjede, 24 neriješena, 15 poraza)

Trener svih trenera, kako mu mnogi tepaju, na klupi Hrvatske proveo je šest i pol godina, što je zasad rekord u našem nogometu. Ostat će upamćen kao prvi izbornik koji je vodio Hrvatsku na službenoj utakmici (Estonija – Hrvatska 0:2) u kvalifikacijama za Euro 1996., gdje su naši nogometaši ostavili odličan dojam osvojivši peto mjesto (poraz od Njemačke 2:1 u četvrtfinalu).

Dvije godine kasnije Ćiro je kroz dodatne kvalifikacije preko Ukrajine odveo Hrvatsku do Svjetskog prvenstva 1998., gdje je senzacionalno poveo generaciju Šukera, Bobana, Prosinečkog i ostalih do trećeg mjesta. Iako je prošlo gotovo 20 godina od toga uspjeha, još danas se pamti senzacionalna pobjeda 3:0 nad Njemačkom u četvrtfinalu.

Iako u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu za Euro 2000. godine, koji se igrao u Belgiji i Nizozemskoj, Hrvatska nije uspjela izboriti vizu, Blažević ipak nije smijenjen. Priliku za popravni dobio je u kvalifikacijama za SP 2002. godine u Južnoj Koreji i Japanu. Već nakon prvih dviju utakmica i dvaju remija (Belgija u gostima i Škotska kod kuće) podnio je ostavku.

5. Tomislav Ivić - 1994.

Uspješnost: 100 posto

(1 utakmica, 1 pobjeda)

Trener kojeg mnogi nogometni stručnjaci širom svijeta smatraju svojim učiteljem i uzorom vodio je Hrvatsku samo u jednoj utakmici u trenutku kada je Miroslav Blažević bio kažnjen. Igra koju je Hrvatska pokazala u Palermu pod Ivićevim vodstvom, gdje je s 2:1 uz dva gola Davora Šukera nadigrana Italija (tada druga momčad svijeta), mnoge je oduševila.

No Ivić – koji je tada bio direktor hrvatske reprezentacije - na klupu Hrvatske više se nije vraćao. Preminuo je 2011. u 78. godini života.

6. Mirko Jozić - od 2000. do 2002.

Uspješnost: 61,1 posto

(18 utakmica, 9 pobjeda, 6 neriješenih, 3 poraza)

Nakon što je Miroslav Blažević podnio ostavku čelni ljudi HNS-a odlučili su se za trenera koji je na ovim prostorima bio najpoznatiji po tituli svjetskih juniorskih prvaka 1987. u Čileu s generacijom Bobana, Prosinečkog i ostalih. Iako igra Hrvatske nije bila sjajna, Jozić je kvalifikacije završio uspješno, ali na SP-u je doživio debakl. Usprkos pobjedi nad Italijom 2:1, Bokšić, Šimunić, Olić, Rapaić i društvo nisu uspjeli nadigrati slabi Ekvador, koji je već bio eliminiran (poraz 1:0), u posljednjoj utakmici u skupini.

Nakon povratka iz Yokohame Joziću je uručen otkaz.

7. Otto Barić - od 2002. do 2004.

Uspješnost: 56,9 posto

(24 utakmica, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 5 poraza)

Tijekom velike smjene generacija u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na klupu je sjeo Otto Barić, a ime je stvorio u Austriji i ostat će zapamćen po nekoliko eksperimenata s igračima koji bi teško kod nekih drugih izbornika završili na širem popisu te po postavi od čak sedam, osam obrambenih igrača. No isto tako treba reći da se Dado Pršo na pragu 30. godine kod Barića igrački afirmirao, a podatak da se Hrvatska plasirala na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. dovoljno govori o tome da je odradio dobar posao. Na Euru nije imao sreće sa ždrijebom i u snažnoj skupini uspio je izvući po bod protiv Švicarske te nakon toga Francuske, da bi u ključnoj utakmici doživio težak poraz 4:2 od Engleza. Po povratku iz Lisabona čelni ljudi HNS-a su mu se zahvalili i krenula je potraga za novim izbornikom.

8. Zlatko Kranjčar - od 2004. do 2006.

Uspješnost: 54,7 posto

(25 utakmica, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 6 poraza)

Nakon Barića na klupu Hrvatske zasjeo je nešto mlađi Zlatko Cico Kranjčar koji je kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, koje se igralo u Njemačkoj 2006., prošao bez problema (Švedska, Bugarska, Island…). Na SP-u, usprkos velikoj podršci navijača i sjajnoj generaciji, Hrvatska nije uspjela nadigrati Japan i Australiju. Još danas navijači pamte promašeni jedanaesterac Darija Srne protiv Japana i ludu utakmicu protiv Australaca (2:2) u kojoj su Kewell, Viduka i društvo izjednačili deset minuta prije kraja i tako su Hrvatsku poslali kući.

Kranjčar je nakon tog neuspjeha ponavljao kako se 'ne osjeća krivim i nigdje nije pogriješio', a čelni ljudi HNS-a ubrzo mu odlučuju uručiti otkaz.

9. Slaven Bilić - od 2006. do 2012.

Uspješnost: 72,3 posto

(65 utakmica, 42 pobjede, 15 neriješenih, 8 poraza)

Zbog vođenja mlade hrvatske nogometne reprezentacije, u kojoj je afirmirao Modrića, Ćorluku, Eduarda i ostale, Slaven Bilić bio je logično rješenje. Na koncu se pokazao kao pun pogodak jer je na klupi ostao punih šest godina uz dva plasmana na Europsko prvenstvo (2008. u Austriji i Švicarskoj i 2012. u Poljskoj i Ukrajini), ali i jedan velik neuspjeh u kvalifikacijama za SP u Južnoafričkoj Republici 2010. Bilić je otišao nakon poraza od Španjolske 1:0 u ključnoj utakmici na Euru 2012. i ispadanja u skupini (ispred se ubacila Italija).

Još danas velik broj hrvatskih navijača nije mu oprostio poraz od Turske poslije produžetka u četvrtfinalu Eura 2008., nakon što je Ivan Klasnić zabio za 1:0 u 119. minuti da bi, zbog našeg slavlja i Bilićeve euforije na klupi, Turci ubrzo poravnali. Od tog šoka naši igrači nisu se uspjeli oporaviti i ispali smo nakon raspucavanja jedanaesteraca.

10. Igor Štimac - od 2012. do 2013.

Uspješnost: 57,8 posto

(15 utakmica, 8 pobjeda, 2 neriješena, 5 poraza)

Nakon neuspješne kandidature za predsjednika HNS-a, gdje je zamalo uspio sjesti u fotelju Vlatka Markovića, ipak je dobio priliku voditi Hrvatsku. Prvi eksperiment, kada je Švicarska na Poljudu slavila 4:2 u prijateljskoj utakmici, oglasio je znak za uzbunu. No nakon prvih nekoliko utakmica u kvalifikacijama za SP 2014. – usprkos eksperimentima kao što su tada 19-godišnji Josip Radošević ili kasnije još mlađi Alen Halilović - ipak je uspio 'kupiti mir'. Iako je Hrvatska do utakmice u Glasgowu sjajno stajala na ljestvici, na kraju ga su otkaza koštala upravo dva poraza od Škotske bez postignutog gola, usprkos tome što je protiv Srbije od mogućih šest bodova osvojio četiri.

Drugo mjesto u skupini nije zadovoljilo čelnike HNS-a i uoči dodatnih kvalifikacija protiv Islanda dobio je otkaz, što je jako teško primio i još danas se nije pomirio s tom odlukom. Na njegovo mjesto zasjeo je Niko Kovač koji je, slično kao i Slaven Bilić, priliku dobio zahvaljujući dobrom vođenju mlade reprezentacije.

11. Niko Kovač - od 2013. do 2015.

Uspješnost: 61,4 posto

(19 utakmica, 10 pobjeda, 5 neriješenih, 4 poraza)

Iako igra protiv Islanda u dodatnim kvalifikacijama nije bila za pamćenje (0:0, 2:0), plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazil osigurao mu je čvrst ugovor. Ostat će upamćen kao vrlo strog izbornik koji je često znao svojim taktičkim zamislima potpuno zakomplicirati stvari. Najbolji je primjer taktika protiv Meksika (poraz 3:1) nekoliko dana nakon što je Hrvatska odigrala sjajno protiv Kameruna (4:0). Usprkos lošem dojmu u Brazilu, ipak nije smijenjen i vrlo brzo to se pokazalo kao odličan potez jer je Hrvatska suvereno otvorila kvalifikacije za EP u Francuskoj 2016.

Kada je sve izgledalo sjajno, u rujnu je doživio dva šoka u razmaku od četiri dana. Prvo je na gostovanju kod Azerbajdžana s igračima kao što su Modrić, Mandžukić, Rakitić, Ćorluka, Vida i ostali odigrao očajnih 0:0, da bi nakon toga Hrvatska bila poražena na gostovanju kod Norveške 2:0. Činilo se da bi Niko Kovač – i njegov brat Robert također – mogli preživjeti gubitak bodova jer im je raspored išao na ruku (Bugarska kod kuće i Malta u gostima), ali čelni ljudi HNS-a željeli su izazvati šok kod igrača i uručili su otkaz braći Kovač.

12. Ante Čačić - od 2015. do 2017.

Uspješnost: 68 posto

(25 utakmica, 15 pobjeda, 6 neriješenih, 4 poraza)

Nagla smjena Nike Kovača dovela je čelne ljude HNS-a do teške odluke - kome dati u ruke jednu od najnadarenijih hrvatskih generacija? Na koncu je, na iznenađenje mnogih, priliku dobio Ante Čačić. No pozitivan šok se dogodio i uigrana momčad predvođena Lukom Modrićem lako je s 3:0 nadigrala Bugarsku, da bi plasman na Euro 2016. potvrdili na gostovanju u Malti minimalnom pobjedom uz gol Ivana Perišića. Na ruku je Čačiću išao i rezultat iz Rima, gdje je Italija nadigrala Norvešku.

Na Euru je Hrvatska teškom mukom nadigrala Tursku 1:0, nakon toga razočarala protiv Češke (2:2), da bi u ključnoj utakmici pobijedila moćnu Španjolsku 2:1, što joj je donijelo prvo mjesto u skupini te izazvalo euforiju navijača. U osmini finala, nakon prave drame i produžetka, Portugal je bio bolji 1:0 golom Quaresme u 117. minuti. Kasnije je Portugal predvođen Cristianom Ronaldom otišao do kraja, a Čačić je mirno čekao sljedeći ciklus kvalifikacija za SP 2018. Sve do poraza na Islandu u lipnju ove godine (1:0) činilo se kako će Modrić, Mandžukić, Rakitić i društvo lako doći do još jednog nastupa na Svjetskom prvenstvu, ali nakon toga je sve krenulo nizbrdo. Poraz na gostovanju kod Turske 1:0 oglasio je znak za uzbunu, ali Čačić ipak nije smijenjen - iako je bio jako blizu. Sljedeći kiks, a to je remi u Rijeci protiv Finske, na koncu mu je presudio. Po hitnom postupku je smijenjen i na klupu je - svega 24 sata prije ključne utakmice u Ukrajini - doveden Zlatko Dalić.

13. Zlatko Dalić - 2017.

Uspješnost: 75,7 posto

(11 utakmica, 8 pobjeda, 1 neriješena, 2 poraza)

Nakon jedne savršene utakmice pred gotovo 70 tisuća gledatelja u Kijevu, kojom su izborene dodatne kvalifikacije, pa potom i uspjeha protiv Grčke, Dalić je odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo i osigurao sebi najdraži ugovor. Onaj koji mu jamči mjesto hrvatskog izbornika. U HNS-u je već bio zaposlenik u razdoblju od 2006. do 2011., kada je bio pomoćnik Draženu Ladiću u stožeru U-21 reprezentacije. Trenersko je ime izgradio u Aziji i za sebe voli reći kako je 'sve u svojoj trenerskoj karijeri sam postigao i ničija preporuka mu nije potrebna da bi dobro radio svoj posao'.

U jednom trenutku, tijekom američke turneje, navodno ga je Zdravko Mamić želio 'maknuti', ali čak i bliski Mamićevi ljudi shvatili su da je Dalić ipak najbolje rješenje. A da uistinu jest, vidi se prema igri i rezultatima reprezentacije, koja je na SP-u apsolutni hit i jedan od pretendenata za naslov svjetskog prvaka. A sjetimo se gdje je bila u listopadu prošle godine...