Nakon velikog emotivnog pražnjenja Novaku Đokoviću trebalo je nekoliko dana da se 'vrati u normalu'. Osvojio je Wimbledon i svim kritičarima odgovorio na najbolji mogući način. Malo je reći da je bilo onih koji su ga već 'pokopali', no srpski se teniski as vratio možda u odlučujućim trenucima svoje karijere. I sad je ponovno na prekretnici...

Zato se odlučio javnosti i navijačima obratiti otvorenim pismom u kojem je pojasnio kroz što je sve prolazio proteklih mjeseci.

'Draga obitelji i prijatelji,

Pišem ovo u pauzi između mijenjanja pelena i čitanja knjige o dinosaurima. Želio bih sa svima vama podijeliti kako sam se osjećao tijekom ovogodišnjeg Wimbledona koji sam na kraju i osvojio.

Želio bih početi s time kako sam se osjećao kad sam na dodjeli trofeja vidio svojeg sina u Jeleninom naručju na tribini. To je bio definitivno najljepši osjećaj u cijeloj mojoj karijeri.

Kad sam postao otac najveći san mi je bio da moja djeca budu tamo kad budem podizao trofeje, što mi se ostvarilo prije nekoliko dana. Svi me pitaju koliko mi je to značilo. Čarobno bi bio najbolji opis. I kad sam pomislio da ne može biti bolje, on je viknuo 'Tata! Tata!'. U tom trenutku sam se potpuno rastopio. Preplavio me neviđeni osjećaj sreće i užitka. Neizmjerno sam zahvalan što sam to iskusio', započeo je Đoković i nastavio:

'Zamišljao sam se i molio se da jednog dana osvojim Grand Slam pred svojim djetetom. Nasreću, Tara jako brzo raste i jedva čekam da i ona bude na tribinama, baš kao Stefan. Prije nego što sam postao suprug i otac, moj cijeli život je manje-više bio usmjeren prema tenisu. No, moj svijet je evoluirao kad su se promijenile i moje životne uloge. Neću reći da se promijenio, nego je postao neizmjerno ljepši. Naravno, tu su i neke dodatne svakodnevne odgovornosti, ali to u vama oslobađa ljubav i energiju za koje uopće niste znali da ih posjedujete. A najveći dar od Boga je osjećaj empatije i posvećenosti vlastitoj djeci.

Ali, nije vam sve baš odmah jasno kad postanete otac. Moraš neko vrijeme učiti i biti otvoren za sve kako bi postigao taj zlatni životni balans kojemu svi težimo. Za mene je to bio balans između tenisa, prioriteta i obitelji. Supruga mi je bila neizmjerna podrška. Uvijek, čak i nakon što je rodila, imala je vremena razgovarati sa mnom i pomoći mi da se bolje osjećam i na terenu i kod kuće s njom i djecom.'

Osvrnuo se potom Novak Đoković na teške dane nakon ozljede i operacije lakta...

'Ozljeda lakta prošle godine je bila toliko ozbiljna da sam morao prestati igrati tenis na šest mjeseci. To je bio jedan problem, a drugi je bio motivacija. Nisam imao nikakvih problema s treninzima i uživanjem u njima, no pojavile su se neke mentalne blokade kad su došli mečevi. Jednog dana ću vam detaljnije opisati dubinu problema s kojima sam se suočavao u to vrijeme.

Uvijek sam maksimalno poštovao ljude koji su spremni sa svima podijeliti svoje najranjivije trenutke kako bi našli neku novu snagu. Ja sam bio strašno ranjiv zadnjih godina. I još sam ranjiv i nije me sram to reći. Dapače, to me čini iskrenijim prema sebi samom i prema drugima. Omogućava mi da budem bliskiji s ljudima i da mogu zaviriti duboko u svoju dušu i analizirati što mi se događa. Kad to shvatim, razvijem strategiju kako da riješim neki problem, i to me čini jačim, mudrijim i sretnijim bićem.

Zadnje dvije godine sam u teniskom smislu previše od sebe očekivao. Nisam kvalitetno taktizirao i nisam uopće slušao svoje tijelo koje mi je govorilo da nešto ozbiljno nije u redu s mojim laktom. Tražio sam odgovore negdje drugdje, a oni su cijelo vrijeme bili u meni. Nakon promjena u treningu, reketu i stručnom stožeru nisam bio siguran hoću li uspjeti vratiti onaj nivo tenisa. Jedan dio mene je uvijek vjerovao u moje sposobnosti i mogućnosti, no bilo je jako puno dvojbenih trenutaka koji su me mogli odvesti u drugom smjeru. Nasreću, imao sam pomoć neke više sile koja me odvela na pravi put. Put koji je dobar za mene i koji će mi donositi mir i balans. Svjestan sam truda i posvećenosti radu nekih ljudi koji su me u zadnjih nekoliko godina vratili na nivo kojim mogu osvojiti Grand Slam. Svima njima želim izreći najveće moguće poštovanje i ljubav jer su bili uz mene', otkrio je Đoković te pismo završio riječima:

'Osjećam veliki blagoslov na svojem putu jer me kroz njega bodri toliko ljudi diljem svijeta.

Volim vas, volim tenis, volim život.

Novak

P.S. Wimbledonska trava je opet imala odličan okus. Ja bih dodao još samo malo avokada i onda bi bila savršena :)'