Teško je svaku priču o Dinamu započinjati sa 'ovo je bilo najlošije ikad...' ali ovaj put neki drugi uvod bi zaista bio teški promašaj. U utakmici koju je Dinamo morao pobijediti, MORAO, protiv daleko najslabijeg protivnika u skupini, Dinamo je imao jednu, jedinu čistu priliku za gol koju je, ironijom, imao čovjek kojem treba takvih barem 50 da poentira, Wilson Eduardo. Da ništa drugo ne piše o utakmici, ovo je dovoljno da svi shvate nivo na kojem je Dinamo.

No, zabave radi, ima toga još za prepričati. Dinamo je izgubio i ponižen je od Astre i u obrani i u napadu, a krivicu bih tim segmentima i podijelio, za poraz u napadu je jedini krivac Zoran Mamić, dok su za poraz u obrani krivi sami igrači. Počnimo s obranom...

Ne može Zoran Mamić reći Šimunoviću 'budi kvalitetniji' ili Pivariću 'pokaži mrvicu živosti'. Ti igrači su to što jesu, ali igrati obranu kao što ju oni igraju nema veze sa kvalitetom, ima veze sa kirurški odstranjenom leđnom moždinom kod većine njih. Kakav gol je Dinamo ponovno dobio, to ne može biti istina. Igrač Astre prtlja nešto s loptom na krilu, ne trči, čak ni ne hoda s njom, nego STOJI, gleda po 16ercu kamo da ju uputi, a bek ispred njega (mislim da je Pivarić, ali moguće da je bio Vukojević) ga gleda i čeka da nabaci te izvodi neku čudnu imitaciju napadačevih pokreta u mjestu. Umjesto da krene prema lopti, uđe u blok, barem natjera napadača da požuri i eventualno pogriješi, Dinamov branič stoji i čeka što će se dogoditi, samo zamahne nogom kao plesačica u burleski kad centaršut već prođe pokraj njegove glave.

A u sredini 16erca je tek kaos. Iako se činilo kao da priprema centaršuta traje 100 godina, Dinamovi braniči se nisu uspjeli posložiti u sredini, Taravel čuva prvu stativu na kojoj nema nikoga, igrač kojeg bi trebao čuvati Taravel mu se zavlači iza leđa pa ga krene preuzimati Šimunović čime Taravel i Šimunović praktički čuvaju jedan drugog, a iza Šimunovića ostaju dva igrača, jedan u sredini i jedan više na boku. Između njih je Ivo Pinto koji ima izbor, krenuti na ovog u sredini ili na ovog na boku. Neobjašnjivom logikom Pinto se odlučuje za ovog na boku jer valjda misli da taj ima više panse poentirati od čovjeka koji je sam na 4 metra po sredini gola. Naravno, lukavim centaršutom tamo gdje nitko ne bi očekivao (u srce 16erca) Astrin krilni igrač ipak nalazi ovog samog u sredini koji, unatoč Pintovim predviđanjima, ipak zabija iz dosta bezizlazne situacije sam pred praznim golom na 4 metra. 'Prazni gol' shvatite uvjetno jer je na njemu Eduardo od kojeg nije realno očekivati da mu se da gnjaviti sa izlaskom na visoke lopte u gužvu, ipak za to ima Šimunovića.

Naravno, greške se događaju, nitko normalan ne bi ovoliko secirao jednu akciju koja je dovela do gola da se radi o anomaliji. Ali, problem je da se od Dinamove obrane ovakve reakcije očekuju i, iskreno, ova slijed događaja nije niti bio među gorim reakcijama na utakmici, ali je jedini iz kojeg je slabašna Astra uspjela poentirati. Zoran Mamić je kriv za puno stvari, za dovođenje i selekciju tih igrača svakako, ali za ovo kako su oni igrali jučer i kako igraju cijelu ovu EL skupinu su si krivi sami, jednostavno je nedopustivo da igrači koji si misle da mogu prezimiti u Europi shvaćaju igranje obrane kao čekanje da protivnik nešto pogriješi pa da se može razviti kontra. Greške treba izazvati, a Dinamovi igrači su najčešće pasivni promatrači protivničkih akcija, a u malo slučajeva kad se aktivno uključe događaju se stvari kao u prvom poluvremenu, kad su nespretne i nepotrebne reakcije Joze Šimunovića otvorile Astri dva puta izlazak 1 na 1 sa Eduardom.