Dobri, ali vječno podcijenjeni junak Ogi posljednji je put započeo utakmicu za Hrvatsku još u listopadu prošle godine protiv Makedonije u Skopju. Poslije toga njegov je 'komandant' izgubio vjeru u igrače takvog tipa, samozatajne fizikalce čiji učinak nije uvijek vidljiv laičkom oku, a često ni standardnoj statistici. Ipak, gotovo svaka momčad ima jednog ili čak dvojicu takvih.

Ogijev put do slave bio je atipičan i posut trnjem. S dvadeset je godina postao profesionalac i iz rodnog Bjelovara preselio u nedaleku Koprivnicu, dvije godine kasnije u Belgiju, a onda se vratio u Hrvatsku, u Dinamo. S 24 je zaigrao za reprezentaciju, s nepunih 25 se prodao u Ukrajinu. Treneri mu često nisu vjerovali: kod bivšeg je izbornika Bilića pred Euro 2012 pao u drugi plan, a onda je na turniru bio možda i najbolji naš igrač.

Trka, snaga i puno 'mekih' faulova kojima ispravlja tuđe greške i koči protunapade njegov je stil i doprinos. On je taj koji druge čini boljima, a sam je najbolji kad je 'nevidljiv'; igrač takvog tipa vjerojatno nam je najviše nedostajao u prethodnim utakmicama, jer bez njega ni Modrić nije pravi. Luka je uz njega puno bolji i slobodniji, zna da se na Vukojevića može osloniti više nego na ijednog drugog suigrača. Osim ako izbornik Štimac u zadnji tren ne odluči drugačije, u Beogradu će ponovo biti zajedno, rame uz rame.

Naravno, puni učinak tog partnerstva postigao bi se kad bi ispred njih bio još jedan kreativan i dinamičan igrač, spona između sredine i napada. Jedan koji bi pokrivao područje u kojem ordiniraju dvojica srpskih defenzivnih veznih. A jedan od tih sada će biti Nemanja.

Matića su kao klinca otpisali i Zvezda i Partizan, sreću je tražio preko Kolubare u Lazarevcu i preko slovačkih – slovačkih! – Košica. Odakle je poslije dvije sezone otišao u Chelsea, pa na posudbu u Vitesse, pa naposljetku u Benficu kao bonus u transferu Davida Luiza. A onda je u punom smislu proigrao i sada je najvredniji igrač portugalskog giganta. Ipak, ni njemu njegov izbornik nije vjerovao, pa je Nemanja napustio reprezentaciju jer je smatrao da mu nije pružena odgovarajuća prilika.

Sad je opet tu i čeka ga prvi nastup u službenoj utakmici – i to protiv najljućeg suparnika, na Marakani. Među Srbima prevladava mišljenje da je Nemanja njihov najbolji igrač, a sasvim je jasno da njegovim dolaskom dosad ispodprosječni vezni red dobiva na težini, moći, ali i kreativnosti. Bit će to sasvim drugi sastav nego što je bio u Zagrebu: jeste li svjesni toga da će Srbija večeras početi s čak šest novih igrača u odnosu na one u prvom našem ogledu? Stojković, Fejsa, Tadić, Marković, Mitrović i – Matić.

Posebno je zanimljivo i to da čak četvorica od petorice srpskih veznjaka (svi osim Tadića) sada igraju u istom klubu – u Benfici, što može biti jako važno... Nemanja će ih predvoditi sigurnošću u defenzivi i građenju napada iz pozadine. Je li naš stručni stožer dovoljno dobro analizirao što će Matić donijeti Srbiji? Ima li spreman odgovor na to?

Na bokovima će se odvijati vrlo uzbudljivi dvoboji, ali sredina bi se mogla pokazati ključnom. Obratite posebnu pozornost na to što će raditi Ognjen i Nemanja – to bi moglo odlučiti utakmicu.