Ovom medaljom Hrvatska je povela u ekipnom poretku kod seniorki sa čak četiri odličja i dva peta mjesta od šest kategorija koliko ih je do sada odrađeno. Upravo će posljendjeg dana Ana Zaninović i Petra Matijašević u direktnom dvoboju s Francuskinjama odlučivati i pitanje ekipnom pobjednika europskog prvenstva.

Prava drama odvijala se već na početku Ivine 'zlatne staze'. Radoš je ždrijeb već u prvom susretu namjerio na drugu nositeljicu, Nizozemku Reshmie Oogink koju je članica zagrebačkog Metalca pobijedila u ekstra rundi na zlatni bod, točnije na tri zlatna boda jer ju je pogodila u glavu. Borba u kategoriji do 73 kilograma u regularnom dijelu je završila 3:3.

U četvrtfinalu je odličje osigurala pobjedom 7:3 protiv Slovenke Dunje Lemajić, a još bolju predstavu mlada Radoš je pokazala u polufinalu protiv Turkinje Asene Furkan Aydin kojoj nije dala niti mrvicu nade. Uvjerljiva pobjeda od 9:3 zvuči još bolje kad se spomene podatak da su sva tri boda reprezentativke Turske u biti kazne zbog opomena hrvatskoj reprezentativki.

Uslijedilo je finale protiv olimpijske pobjednice Milice Mandić, i 18-godišnja Zagrepčanka pokazala je da nije slučajno svladala Srpkinju prije samo dva tjedna. Ponovila je uspjehs mirnih 6:3 protiv slavne protivnice i osvojila prvo veliko zlato u karijeri koja se čini da će biti jako velika. Trebat će još puno rada, a pomogla joj je i genetika obzirom da vrijedi istaknuti kako je upravo Ivin otac, Ivan Radoš osvojio prvu hrvatsku taekwondo medalju na velikim natjecanjima u povijesti. Prije pune 22 godine na europskom prvenstvu u Valenciji, a isto mu je pošlo za rukom i dvije godine kasnije u Zagrebu