Mnogi se pitaju je li ovo zapravo hrvatska realnost i jesu li Olimpijske igre u Tokiju razotkrile totalnu propast hrvatskog kolektivnog sporta koji je izrastao na temeljima YU škole sporta. Ali taj model je danas nemoguće preslikati jer već godinama novac sve diktira. Rezultati iz Tokija sugeriraju da je hrvatski kolektivni sport dotakao dno, ali stanje na prvi pogled ipak nije tako loše. Krenimo redom.

Ukupno je Hrvatska u Tokiju osvojila osam medalja, tri zlata, tri srebra i dva brončana odličja zauzevši ukupno 26. mjesto na ljestvici osvajača medalja. Jedino su u Rio de Janeiru 2016. hrvatski sportaši bili uspješniji gdje su osvojili ukupno deset medalja; pet zlata, tri srebra i dvije bronce. No, činjenica jest kako Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Tokiju nisu predstavljali rukometaši i rukometašice, a sigurno bi uz malo sreće imali šansu za jednu od medalja. Zatim nije bilo niti košarkaša koji su imali sjajnu priliku preko kvalifikacija u Splitu doći do Igara, a mnogi su bili uvjereni kako su na ovim Igrama trebali biti i hrvatski nogometaši koji su u kategoriji U-21 imali sjajnu generaciju…

Na Igrama nije bili još nekih reprezentacija u kojima se od raspada bivše države dobro radi i postoji uhodani sustav. No, opet nije bilo košarkašica, koje bi imale što pokazati, a o odbojkašicama i odbojkašima da ne govorimo iako i u tom sportu ide na bolje. Ali treba imati i malo sreće…

Naime, kada je odbojka u pitanju jasno je kako kod djevojka od generacije Irine Kirilove, Marije Anzulović i drugih te nakon njih bljeska generacije Barbare Jelić, Maje Poljak i ostalih - značajnih uspjeha nema.

Djevojke su samo jednom u povijesti bile na Olimpijskim igrama kada su u Sydneyju osvojile sedmo mjesto. Priča tog turnira bila je Barbara Jelić koja je proglašena za najbolju igračicu Igara.

Zadnja značajna medalja u ženskoj odbojci osvojena na 1999. godine (srebro na EP), a s druge strane muška odbojkaška reprezentacija nema ti jednu medalju s velikih natjecanja te nikada nije igrala na Olimpijskim igrama. Ti podaci su dovoljno alarmantni da se nešto mora pod hitno promijeniti jer od raspada bivše države Srbija, koja puno ulaže u odbojku, nastavila je tamo gdje se stalo početkom 90-ih i kontinuirano je u svjetskom vrhu i to u obje konkurencije, ženskoj i muškoj. A kod nas u Hrvatskoj otići na Olimpijske igre u ovom trenutku izgleda kao nemoguća misija.

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša u analizi Igara u Tokiju za HRT je između ostalog rekao 'kako se nada da će u Parizu 2024. godine biti više hrvatskih momčadskih sportova, a među njima po prvi puta u povijesti i nogometaša.'

No, isto tako Mateša jako dobro zna koji je problem momčadskih sportova i pokušavaju spasiti što se spasiti da. 'Već godinama analiziramo, ima nekoliko čimbenika. Velika ugroza sporta je demografija, između 12 i 19 godine imamo 370 tisuća stanovnika - to je premala baza. Krajnje je vrijeme da sportska infrastruktura mora biti besplatna za mlađe od 18 godine. Treća stvar je pomoć klubovima koji su u najtežoj situaciji', kazao je Mateša.

Nogometaši još nikada nisu igrali na Olimpijskim igrama

Na pitanje zašto nije bilo hrvatske nogometne reprezentacije u Tokiju odgovor je jednostavan. Mlada reprezentacija nije uspjela izboriti vizu jer se gledao nastup na Europskom U-21 prvenstvu 2019. godine pa je tako nadarena generacija koju su predvodili Nikola Vlašić, Alen Halilović, Josip Brekalo, Borna Sosa i društvo ostala bez prilike da Hrvatska po prvi puta u povijesti na Igrama ima nogometaše. Podsjetimo, Hrvatska je na tom Euru završila na posljednjem mjestu u skupini, iza Rumunjske, Francuske i Engleske, a nastup na Igrama u Tokiju osigurali su sudionici polufinala tog Eura iz 2019. godine.

Inače, nogomet na Olimpijskim igrama je specifičan turnir jer momčad čine igrači mlađi od 23 godine uz pomoć trojice starijih igrača koje reprezentacije smiju prijaviti na natjecanje. Tako je recimo svoj san za Brazil, koji je osvojio zlato, ispunio 38-godišnji Dani Alves. Nema sumnje kako bi netko od Vatrenih poput Ivana Perišića pa čak možda i Luke Modrića izrazio želju da zaigra na Olimpijskim igrama. Da ispuni taj dječački san u veteranskim godinama. Ali i ta je prilika propuštena, a izboriti plasman – kada je nogomet u pitanju. trebao bi biti prioritet jer ipak je Hrvatska aktualni svjetski doprvak.

Hrvatska vaterpolska reprezentacija jedva izborila Igre pa propustila priliku za medalju

No, isto tako svi su svjesni kako je hrvatska vaterpolska reprezentacija - koja je bila srebrna u Riju 2016. godine te godinu kasnije svjetski prvak u Budimpešti – uz malo sreće mogla do medalje. S druge strane treba biti pošten i reći; da nije bilo sreće kod raspucavanja peteraca u kvalifikacijama protiv Rusije (obrana Tonija Popadića kojeg izbornik Ivica Tucak nije vodio u Tokio, op.a.), Barakude ne bi izborile OI. E to bi zaista bila prava katastrofa za hrvatski kolektivni sport!

Na kraju su se dočepali Tokija, imali kiks protiv Australije u skupini, održali lekciju Crnoj Gori i Srbiji, ali odigrali loše protiv Španjolske. Ipak, tada se činilo da mogu ipak do medalje… Ali presudio im je teži ždrijeb i poraz u četvrtfinalu od Mađarske.

'Veliko razočarenje i veliki podbačaj. Mađarska je zasluženo ušla u polufinale', rekao je nakon utakmice naš najbolji igrač u Tokiju Maro Joković. A ta izjava dovoljno govori.

Da su imali malo sreće sigurno bi igrali u polufinalu i još jedna medalja bi bila jako blizu… Na koncu je Srbija, koju je Hrvatska dosta lako dobila u skupini, osvojila zlato. No, još jednom se pokazalo da treba imati i sreće…

'Utakmice od 5. do 8. mjesta su odigrane korektno, a peto mjesto Hrvatske je solidan plasman. To se mora reći bez obzira što su naše aspiracije bile puno više', za Sportske novosti je u analizi rekao proslavljeni trener Ratko Rudić dodavši:

'Dublju analizu i ocjene Hrvatske ne bih na ovom mjestu dao jer sam član Stručnog savjeta HVS-a i nije korektno iznositi išta u medijima, prije nego li to raspravimo u samom Savezu.' Naravno, rekao je Rudić još i veliku istinu o vaterpolu kao najtrofejnijem momčadskom sportu, a njega riječ ipak ima težinu. 'Mi smo imali razdoblje fantastičnih rezultata kao niti jedna druga ekipa, kada govorimo o kolektivnim sportovima i reprezentaciji. Moj i Tuckov period je doba izvanrednih rezultata, a ono čemu moramo posvetiti malo više brige jest rad s mladima.'

Hrvatska košarkaška reprezentacija potpuno podbacila i to na kvalifikacijama u Splitu

Kada je hrvatska košarkaška reprezentacija u pitanju mnogi su ispadanje od Njemačke u polufinalu kvalifikacijskog turnira za plasman na Olimpijske igre u Tokiju, koji se igrao u Splitu, proglasili katastrofom. No, činjenica jest kako izbornik Veljko Mršić do početka priprema nije znao na koje NBA igrače uopće može računati, a sustav igre poremetile su mi i ozljede te mali broj zajedničkih treninga (Kruno Simon, Dragan Bender…). Na koncu je Njemačka preko Brazila, koji je vodio Aco Petrović, otišla u Tokio i dogurala je do četvrtfinala. S oslabljenim sastavom bolje nije moglo, a ostaje dojam da bi Hrvatska u najjačem izdanju – a možda i s Amerikancem na poziciji playmakera koja nam je problem - imala što pokazati obzirom na viđeno.

Ali, vodeći ljudi našeg Saveza Stojko Vranković i Dino Rađa bili su cijelo vrijeme protiv stranca. Eto, američki centar Mike Tobey Sloveniji je puno donio jer su znali što im treba. I što treba Luki Dončiću. A kod nas je situacija ipak malo kompliciranija. Svi znaju sve, a rezultata nema. Na tim kvalifikacijama - koje je Vlada RH podržala s 15 milijuna kuna koliko je kotizacija Fibi - s dva igrača s NBA iskustvom kao što su Bojan Bogdanović i Mario Hezonja, ipak smo svi više očekivali. No, s druge strane treba biti realan. Hrvatska košarka posljednju medalju na velikim natjecanjima osvojila je još davne 1995. godine (bronca na EP) uz nekoliko bljeskova od kojih treba spomenuti plasman na Olimpijske igre putem teških kvalifikacija 2008. u Peking (izbornik Jasmin Repeša) te 2016. u Rio de Janeiro (izbornik Aco Petrović), kada to mnogi nisu očekivali.

'Teška utakmica... Prije svega je bio problem uigranosti, ne bih rekao da sam bio umoran, imali smo samo 7-8 dana za uigrati se. Još jedno razočarenje, imali smo sjajnu priliku, organizirali smo ovdje turnir i imali odličnu podršku. Eto, jedna ili dvije lopte su presudile i otišle na njihovu stranu', kazao je nakon poraza Bojan Bogdanović koji je imao veliku želju otići na još jedne Olimpijske igre. Još je dodao, obzirom da se turnir igrao u Splitu na domaćem terenu: 'Ovakvu podršku nismo imali dugo vremena. Ne znam što reći... Teško mi je izgubiti utakmicu s reprezentacijom... Još jedno razočaranje... Hvala još jednom svima', završio je emotivno slomljeni Bojan Bogdanović, igrač NBA momčadi Utah Jazz.

Kako je Hrvatska nakon 21 godine prvi put ostala bez plasmana na Olimpijske igre

Ova 2021. godina bila je izuzetno turbulentna za hrvatski rukomet. 'Kauboji' su s velikim očekivanjima početkom godine krenuli na Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Egiptu. No, izbornik Lino Červar od prvog se dana priprema suočavao s nevjerojatnim problemima i pehovima, brojne ozljede desetkovale su našu reprezentaciju, a kapetan Domagoj Duvnjak stigao je potpuno iscrpljen nakon što je prebolio zarazu koronavirusom. Vidjelo se da je Duvnjak apsolutno nespreman za napore utakmica na Svjetskom prvenstvu…

Usred natjecanja smo ostali i bez ozlijeđenog Luke Cindrića, pa je rezultatska katastrofa bila neizbježna.

Već na samom startu SP-a Hrvatska je remizirala s 'uvijek neugodnim' Japanom (29:29), nakon toga su 'kauboji' dobili Angolu 28:20 te s puno muke Katar (26:24).

U drugi krug SP-a krenuli smo pobjedom protiv Bahraina (28:18), a potom su uslijedila dva teška šamara našem najtrofejnijem sportu. Prvo su naši rukometaši izgubili od Argentine (23:19), a onda i od Danske (38:26) koja je na kraju i osvojila titulu svjetskog prvaka.

Izbornik Lino Červar je u trenutku nemoći, usred natjecanja, podnio ostavku koju je kasnije povukao, a 'kauboji' su na kraju završili ovo Svjetsko prvenstvo na katastrofalnom 15. mjestu.

Odmah po povratku u domovinu Červar je odstupio, a novim je izbornikom imenovan njegov pomoćnik Hrvoje Horvat. Koji se odmah našao pred jednostavno nepremostivim problemima. Imao je Horvat samo četiri tjedna kako bi vratio reprezentaciju u život te pripremio za nastup u dodatnim kvalifikacijama za plasman na Olimpijske igre u Tokiju.

Naša se kvalifikacijska grupa igrala u Francuskoj, uz domaće 'Les Expertse' s nama su u skupini bili Portugalci i Tunižani.

Prvu su utakmicu 'kauboji' izgubili 30:26 od Francuza iako smo u jednom trenutku vodili pet razlike. No, i dalje nas 'ubija' kompleks Francuza i tu pomoći nema…

U drugoj utakmici je Hrvatska u infarktnoj završnici, golom Luke Cindrića u posljednjim sekundama, svladala Portugal 25:24. Potom su 'kauboji' odradili posao do kraja, svladali su Tunis 30:27 i čekali rasplet posljednje utakmice, one između Francuske i Portugala.

Svi su se nadali da će 'Les Expertsi' odigrati maksimalno iako su već osigurali plasman u Tokio. No, na kraju se to nije dogodilo, Portugalci su u posljednjoj sekundi utakmice zabili za pobjedu 29:28. Za sebe su tako izborili plasman na Olimpijske igre, a hrvatsku gurnuli u duboku provaliju.

Tako je Hrvatska nakon 21 godine prvi put ostala bez plasmana na Olimpijske igre, 'kaubojima' se to posljednji put dogodilo kad su propustili Igre 2000. godine u Sydneyju.

'Ne znam što sad pametno reći. Svi smo u šoku, nevjerici. Sad treba dobro pogledati snimku tih zadnjih pet minuta i vidjeti je li moguće da Francuzi nisu mogli zabiti gol ili to jednostavno nisu htjeli. Treba dobro razbistriti glave i vidjeti kako dalje…', kazao je vidno razočarani izbornik Hrvoje Horvat.

'A koga kriviti? Svi smo znali što nose ove kvalifikacije. I da se teže plasirati na Olimpijske igre, nego doći u polufinale ili uzeti medalju', komentirao je legendarni Mirza Džomba i ustvrdio:

'Nastup na Olimpijskim igrama ima posebnu težinu. Tako se i slažu generacije, s početkom, odnosno krajem olimpijskog ciklusa. Jer svim sportašima je, osim možda nogometašima, oko kojih se vrti enorman novac, san i najveća čast nastupiti na Igrama. Sjećam se u kakvom sam ja transu živio nakon zlata osvojenog u Ateni. Čak ni nastupi na Svjetskim, odnosno Europskim prvenstvima više nemaju takvu draž, jer ta su prvenstva svake godine, pa imaš i puno veće izglede popraviti stvari. Zato mi je jako žao igrača i suosjećam s njima.'

I tako, hrvatskih rukometaša nije bilo na Olimpijskim igrama u Tokiju. Sport koji je Hrvatskoj donio dva olimpijska zlata (Atlanta 1996., Atena 2004.) i broncu (London 2012.) doživio je u ovoj 2021. godini totalni rezultatski debakl. Sad je valjda vrijeme da se krene naprijed…