U posljednjih nekoliko utakmica talijanske reprezentacija nije briljirala, a kada se pogleda kako postižu golove te igrače koji će biti na terenu, Hrvatska bi mogla i do pobjede na ovom gostovanju. No, na dva detalja u talijanskoj igri Hrvatska mora jako paziti...
Reprezentacija Italije koje će u nedjelju istrčati protiv Hrvatske vjerojatno je jedna od najslabijih nacionalnih selekcija te zemlje u posljednjih 60-tak godina. U kadru nema niti jednog igrača svjetske klase (Pirlo i Buffon su to nekad bili), pa čak niti jednog igrača klase ispod toga (iako je Chiellini blizu). Teško se sjetiti kada su posljednji put Talijani imali kadar toliko siromašan talentom kao što je ovaj, a bez Pirla u ekipi nemaju niti jednog igrača koji može kontrolirati ritam utakmice, kao niti omogućiti da momčad duže drži posjed lopte.
Kako se Pirlo u međuvremenu vratio to je malo promijenilo stil igre kakvog je inicijalno postavljao Conte, ali sada kada ga opet nema, vjerojatno ćemo gledati vrlo sličnu Italiju onoj kakvu smo mogli vidjeti u prijateljskoj utakmici protiv Nizozemske ili kvalifikacijskoj protiv Norveške. U obje te utakmice Talijani su bili na iznimno niskom postotku točnih dodavanja, a igra je bila izrazito okomita bez pretjerane želje da se bilo što napravi kroz sredinu terena. Duge lopte (koje bi uglavnom slao De Rossi, jedan od najboljih igrača u tom segmentu igre) išle bi ili preko bočnih pozicija, ili ravno prema napadačima, koji su tražili pukotine u protivničkoj obrani te stalno stajali na ivici zaleđa. To će vrlo vjerojatno biti i talijanska igra protiv Hrvatske, jer kadar jednostavno ne dozvoljava ništa drugo osim toga.
Kada se pogledaju utakmice koje je Italija igrala pod Conteom (Nizozemska, Norveška, Azerbajdžan i Malta), Talijani su postigli točno sedam golova. Od toga ih je čak četiri (dakle, više od pola) postignuto nakon prekida, jedan glavom i dva 'iz igre', oba nakon teških pogrešaka protivničke obrane (nizozemske i norveške). Niti jedan gol nije postignut bilo kombinacijom ili kratkim proigravanjem kroz sredinu, niti je došao kao posljedica stvaranja viška van šesnaesterca. To su i dvije najveće talijanske mane koji sprečavaju raznolikost u igri…
Talijani, dakle, bez Pirla nemaju igrača koji je sposoban diktirati tempo, a već neko vrijeme u svojoj momčadi nemaju igrača poput Di Marije (ili Rakitića, ako hoćete…) koji je sposoban
individualnom kvalitetom podići ritam svoje ekipe (odličan tekst o tome čitajte OVDJE), te napraviti nered u često ključnoj zoni – onoj između vezne i obrambene linije. Dakle, njihov je napadački arsenal iznimno limitiran, pogotovo ako će u napadu igrati dvojac Immobile-Zaza, kao što se najavljuje. Dolaskom u Dortmund, Immobile je pokazao silne nedostatke u svojoj igri, pošto je on igrač koji može otvarati i koristiti prostor, ali u pozicijskoj je igri i na 'malom terenu' gotovo pa beskoristan. Zaza, s druge strane, je vrlo borben i izdržljiv igrač, ali tehnički potpuno deficitaran, bez ikakvih sposobnosti da bilo na brzinu ili fintu prođe ijednog obrambenog igrača.
U sredini treba očekivati trojac Candreva – Marchisio – De Rossi, sve redom kvalitetni igrači, ali niti jedan koji bi mogao nadomjestiti prije spomenute nedostatke. Nijedan od njih nema tehničke sposobnosti niti dovoljno razvijenu viziju igre kako bi mogao biti pravi playmaker, a jednako tako nema potrebnu brzinu, ubrzanje, fintu ili dribling kako bi mogao individualnom kvalitetom napraviti višak. Riječ je o vrlo dobrim polivalentnim igračima, ali ništa više od toga. Svaki od njih će, vrlo vjerojatno, što je prije moguće pokušati uputiti dubinsku loptu prema Zazi na skok (ili Immobileu u široki prostor) ili dijagonalu prema krilu. Opasni su tijekom prekida, ali tu završavaju njihove ofenzive sposobnosti.
Da bi zaustavila ovakvu Italija, Hrvatska se treba čuvati samo dvije stvari…
Kako se vidi po gornjim podacima, prva opasnost kod Talijana su prekidi. Pri tome se Talijani ne ograničavaju samo na oštra ubacivanja u sredinu, već su sposobnosti napraviti i akciju kako su pokazali protiv Engleza na Svjetskom prvenstvu. Također, u 16-erac napakiraju popriličan broj igrača pa često iskorištavaju gužve i 'karambole' blizu protivničkog gola. Hrvatska treba zato izbjegavati poklone u vidu nepotrebnih prekršaja 30-tak metara oko svog kaznenog prostora, ali i jednako tako ne smiju koristiti izbacivanje lopte u korner kao 'sigurnu igru' protiv napadača, kao što obrambeni igrači često rade. Svi redom igrači u talijanskom kadru manje su opasne iz svih tih pozicija u odnosu na opasnosti koje dolaze nakon kornere.
Druga, i zapravo posljednja realna opasnost, su prije spomenute dubinske lopte (kako na postavljenu igru tako i u tranziciji) gdje ključnu ulogu treba odigrati dobro koordinirana obrana.
Ako će ofsajd-zamka biti postavljena kako treba, uz potrebnu koordinaciju te izlaske na skok protiv Zaze (kojeg se čak može i pustiti ako je dovoljno udaljen od gola) talijanski će napad vrlo brzo postati neopasan, a napadači odsječeni. Immobileu se treba puštati da utrčava u zaleđe, a Zazi se treba oduzeti lopta bilo tijekom primanja, ili u procesu primirivanja lopte, što je njegova ogromna mana, kao i općenito brzina bilo kakve reakcije. Sve su ovo elementi koji spadaju u tzv. 'obaveznu igru' koja ako se u defanzivi protiv Talijana odradi kako treba, oni bi, s ovom postavom na terenu, mogli postati potpuno bezopasni. Nepotrebno je spominjati da treba izbjegavati jeftine pogreške, jer Talijani su potpuno sposobni cijelu utakmicu provesti bez ijedne prilike za gol, čekajući baš jednu takvu situaciju.
Ono na što također treba paziti, ukoliko oko 60. minute bude stajalo 0:0 na semaforu, kadrovske su promjene Contea, koji može s Balotellijem i El Shaarawyjem dobiti igrače koji su vrlo jaki jedan na jedan i protiv kojih se obrambeni koncept mora mijenjati. Ali, o tome ne treba razmišljati prije nego se dogodi.
