Baggio je vjerojatno najobožavaniji talijanski nogometaš prošlog stoljeća, a iako nije osvojio trofeja koliko je zaslužio osvojiti, uvijek će imati posebno mjesto u povijesti nogometa.

Bivši nogometaš Vicenze, Fiorentine, Milana, Intera, Juventusa, Bologne i Brescije svoj je vrhunac doživio u dresu torinskih crno-bijelih kada je dobio Zlatnu loptu kao najbolji nogometaš Europe 1993. godine, a godinu kasnije praktički je sam dogurao talijansku reprezentaciju do finala SP-a u kojem je nesretno promašio penal i tako od junaka pretvoren u najvećeg tragičara ovog prvenstva, iako su Baresi i Massaro tijekom raspucavanja također zabrljali, no posljednji se valjda najviše pamti.

Baggio je igrao na tri SP-a i na svakom je zabijao golove, a također i u svim velikim klubovima sa sjevera Italije. S 205 postignutih golova sedmi je strijelac u povijesti talijanskog prvenstva.

Oprostio se od nogometa u dresu Brescije koju je gotovo sam držao u prvoj ligi, a nakon završetka igračke karijere koju su sputale brojne teške ozljede, ponajviše koljena, manje-više je nestao iz talijanskog javnog života.

Zanimljivo, Baggio je prije sedam godina dobio licencu za treniranje talijanskih prvoligaša, ali nikad se nije okušao u ovom stresnom poslu koji nekako i ne ide zajedno s njegovom budističkom religijom.

'Dolazim iz katoličke obitelji, ali kad sam stigao u Firenzu, bilo mi je teško. Nisam igrao i bio sam zbilja tužan. Prijatelj koji je prakticirao budizam me pozvao na meditaciju, bio sam skeptičan, ali sam rekao samom sebi da ću probati sljedećih mjesec dana. Ukratko, shvatio sam nakon tri dana da je to moj put. Shvatio sam da kad stvari krenu nizbrdo da smo skloni kriviti druge, glumiti žrtve. Shvatio sam da je to krivo. Opravdanja su beskorisna ako ne ispuniš svoje snove, svoje ciljeve, to je gubitak vremena. Tvoja sudbina je uvijek u tvojim rukama,' otkrio je u jednom intevjuu.

Privatni život mu također nije obilovao skandalima, već je svoju dugogodišnju djevojku Andreinu Fabbi rano oženio u Katoličkoj crkvi, još prije svoje promjene religije, a s njom ima i troje djece.

Ovih dana ga se rijetko viđa, zna se tek s nekih humanitarnih utakmica da se ponešto udebljao i potpuno posijedio.

Možda je imao tek jedan pokušaj povratka u talijanski nogomet nakon umirovljenja, kada se zaposlio u tehničkom sektoru Saveza 2013. godine u kojem nisu cijenili njegove ideje razvoja mladih nogometaša, no Roberta tamošnja javnost neće samo tako zaboraviti pa svakog 18. veljače svi talijanski portali čestitaju rođendan istinskom velikanu.

Za 52. rođendan poklon za Baggija pripremila je njegova Brescia koja je povela na ljestvici Serie B i čini se da se napokon vraća u prvu ligu, kao u stara dobra Robertova vremena...