Godina je 2009. Završava još jedno ljeto i treba se okrenuti jeseni i novim školskim uzbuđenjima. Kriza je u tijeku već drugu godinu za redom („Neće to još dugo trajati“, kaže mi glas razuma, „Velika gospodarska je trajala četiri“). Naizgled sasvim običan početak nove školske godine. Jedan dan smo sjeli pred televizor član obitelji zadužen za utakmice i ja. Naravno, kada se televizija uključuje uvijek se prvo gleda ona naša, nacionalna radiotelevizija. Iako znamo da ona naplaćuje pretplatu pa zbog toga nema na njoj mnogo reklama, mi smo ju uključili točno kada se jedna prikazivala. Kako smo se zadubili u razgovor zaboravili smo promijeniti program te je došao red na najave što će se prikazivati na našem prvom i drugom programu.

U jednom trenutku poznati glas Ivice Blažička vezan uz meni posve nepoznatu sliku (dvojica igrača s nekim palicama u rukama nastoje se dočepati nekog čudnog valjkastog predmeta koji baca čovjek koji izgleda kao da je oderao zebru). Kaže da se hokej vratio u Zagreb i da će se Medveščak (to mi je poznato, tu treniram plivanje) okušati u austrijskoj ligi. „Super“, pomislih, „još će jedan sport dočekati huligane koji će tamo doći da vrijeđaju sve i svakoga“. Član obitelji zadužen za utakmice mi, ipak, objašnjava kako se on sjeća jedne druge ere Medveščaka, Medveščaka Gortan.

Objašnjava mi kako je taj Medveščak dolazio do velikih rezultata protiv ruskih, finskih, švicarskih i mnogih drugih klubova koji su vrlo respektabilni u svijetu hokeja na ledu. Rekao sam sam sebi, „Daj im priliku, možda te i iznenade.“ I jesu. Iznenadili su me u svim pogledima. Od načina rukovanja klubom pa sve do igre igrača na ledu. Uz njih sam naučio hokejaška pravila. Uz njih sam naučio kako u najtežim trenucima izvući još deset posto snage. Uz njih sam naučio da takav pristup mami publiku bez obzira na konačni rezultat. Uz njih sam naučio i to da je sve moguće samo ako vjeruješ da je moguće. Jer, da vam je netko prije šest godina rekao da će Medveščak igrati u najjačoj hokejaškoj ligi u Europi, gledali bi gdje je najbliža moguća ustanova u koju ćete smjestiti takav težak slučaj. Eto, toliko je Medveščak utjecao na mene.
Medveščak samom svojom politikom i načinom na koji funkcionira me pridobio, međutim izdvojio bih ukratko neke događaje (kronološki) koji su tu ljubav prema klubu samo još više produbili.

1.Medveščak – Linz 3:5 – Medveščak je gubio 5:0, a u zadnju minutu utakmice ušlo se s rezultatom 1:5. Publika stoji na nogama i navija za svoje ljubimce. Na kraju na semaforu stoji 3:5. Medvjedi se nakon 15 minuta vraćaju na led u nevjerici jer publika njima i dalje skandira.

2.Medveščak – KAC 4:2 – Prva utakmica koju sam gledao uživo i odmah pobjeda nad ljutim rivalom, a publika višestruko glasnija nego na televiziji.

3.Medveščak – Vienna Capitals 4:3 – Prva utakmica na Šalati, Medvjedi dobivaju nakon penala, a Prpic se „zakvačio“ s Philippom Lakosem. Tučnjava nije lijepa strana ovog sporta, iako je njegov sastavni dio. Međutim ovdje se radilo o principima. Vienna se odlučila zadirkivati manjeg i slabijeg igrača. Tu se umješao Prpich i pozvao njihovog snagatora na „fajt“ te, naravno, kao i Medveščak, pobijedio.

4.Medveščak – Graz 5:2 – Medvjedi ulaze u polufinale playoffa u prvoj sezoni u EBEL-a! I to protiv momčadi koja je bila najbolja nakon regularnog dijela. Međutim, još se nešto zbivalo na toj utakmici. Medveščakovi navijači skandiraju Albi Volan koja je ranije ispala od Linza.

5.Medveščak – Olimpija 2:3 – Organizirati hokej u Areni u Puli u devetom mjesecu? Nemoguće! Ili? Ne, nije nemoguće, a to je još jednom dokazala ekipa Medveščaka koja je usprkos vrlo teškim uvjetima osposobila led da se utakmica odigra u cijelosti. I na kraju svi igrači pričaju kako je to bilo pozitivno i nezaboravno iskustvo.

6.Medveščak – Graz 1:4 – Utakmica u kojoj je zbog lockouta u NHL-u igrao i Dustin Jeffrey. No tu su utakmicu obilježile dvije stvari. Prvo, to je prva utakmica (i zadnja u EBEL-u) koju je Medveščak izgubio kada sam bio na tribinama. Drugo, teddy bear toss, kada smo bacali plišane medvjediće na led nakon Medveščakovog pogotka. Ponovno osjećaj da radimo dobro djelo, a pritom se zabavljamo.

1.Medveščak – CSKA 7:1 – Prva utakmica KHL-a. Do karata nije bilo lako doći, ali rekao sam sebi ako mogu Medvjedi trpiti za navijače, možeš i ti za njih. Ipak, ne bih toliko trpio da me Medvjedi već nisu osvojili u potpunosti. Međutim, snaga tribina i Medvjeda u toj utakmici isplatila je svaku sekundu potrošenu na čekanje tih karata. Da ne spominjem kako je prihod za te karte išao UNICEF-u. Pa tko ih ne bi još više volio.

2.Medveščak – Dinamo Riga 1:5 – Ovo je jedna od situacija kada se velika sramota pretvori u pozitivnu priču. Latvijska himna se zbog tehničkih problema nije mogla intonirati, ali su navijači Dinama odlučili kako će otpjevati vlastitu himnu. U dvorani pljesak, pa muk da to odrade do kraja, a da ih se čuje i na kraju gromoglasan pljesak. Na kraju prve trećine spiker na latvijskom objavljuje da je piva besplatna za sve latvijske navijače i da se još jednom ispričava zbog tehničkih problema.

3.Medveščak – Sjeverstalj 1:2 – Medvjedi su osigurali playoff u KHL-u četiri utakmice prije kraja regularnog dijela! Bez obzira na poraz nakon penala ušli smo u to birano društvo. Cilj uoči početka sezone bio je ne biti najlošija momčad, a sada igramo playoff. Još jedan dokaz da je sve moguće kad su u pitanju Medvjedi.