Ratko Kovačić (54), od 1997. predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora, sportom se počeo baviti u školskim danima. U počecima ga je sportu privuklo druženje, poticajno ozračje, a okušao se u stolnom tenisu, košarci, šahu i plivanju, onako rekreativno, zdravlja radi. Zbog oštećenja kuka, naime, lijeva mu je noga kraća osam centimetara. Šali se da mu je lakše 400 metara preplivati - a prepliva ih danas, kao rekreativac, za devet minuta - nego li propješačiti. Još se rekreativno bavi stolnim tenisom, biciklizmom i vježbama u teretani.

U mlađahnim danima zavolio je stolni tenis nadmečući se u standardnim natjecanjima. Kao član stolnoteniskog kluba Bjelovar osamdesetih godina prošlog stoljeća dogurao je do druge savezne lige. U stolnoteniskim natjecanjima osoba s invaliditetom nastupao je od 1994. do 2008.

Na paraolimpijskim igrama sudjelovao je dvaput: u Sydneyju 2000. i Ateni 2004. Na Europskom stolnoteniskom prvenstvu za osobe s invaliditetom 1998. osvojio je brončanu medalju. Svoj omiljeni sport opisuje kao fizički rad plus šah.

'Stolni tenis ima mnogo varijanti. Osim što moraš biti fizički i tehnički pripremljen te imati dobar refleks, moraš imati, kako kažemo mi stolnotenisači, glavu, osjećati igru, predviđati kako će suparnik reagirati', kaže Kovačić

Stolnoteniski trener bio je od 1981. do 1989. godine, isprva kao trener mladih, a poslije i prvog sastava stolnoteniskog kluba Bjelovar. Pod njegovim nadzorom Bjelovarac Alen Kovač osvojio je naslov pionirskog prvaka bivše države. Trenerskom poslu i u standardnom klubu i za osobe s invaliditetom vratio se 1994.

'Danas se tim poslom bavim samo povremeno', ističe.

U našoj zemlji otprilike tri posto osoba s invaliditetom bavi se sportsko-rekreacijskim aktivnostima. Stoga je Hrvatski paraolimpijski odbor 2010. pokrenuo promotivno-odgojni projekt pod nazivom Paraolimpijski sportski dan pod motom 'Tko se igra, taj se voli'. Inače, slogan kampanje paraolimpijaca je 'Ono što nemamo, čini nas jačim'.

'Dosad smo obišli četrdesetak tisuća učenika u osamdesetak osnovnih škola. Osim razumijevanja i uklanjanja predrasuda, za razvoj sportsko-rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom prijeko je potrebna i veća kontinuirana financijska potpora državnog proračuna i proračuna lokalne i regionalne uprave i samouprave', obavještava Kovačić.

Kao predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora on i njegovi suradnici imaju san: gradnju paraolimpijskog sportskog centra.

Tko zna, kad ostvare zamišljeno, možda će podići i čašu pjenušca. Napokon, Kovačić je već obljetničku, 15. godinu na čelu Hrvatskog paraolimpijskog odbora.