Vijest da je trener Podravke Zlatan Zlatko Saračević (59) umro u bolnici u Koprivnici nakon što mu je pozlilo poslije utakmice protiv Lokomotive šokirala je sve njegove bivše suigrače i poznavatelje sporta.

'Bio sam u šoku kada su mi prijatelji javili. Prva pomisao je bila da Zlatko sigurno nije umro. Nisam mogao ni riječi reći u slušalicu…', sa suzama u očima ispričao je za tportal Patrik Ćavar, legendarni hrvatski rukometaš koji je uz Saračevića odigrao puno utakmica u dresu Hrvatske.

'Svi mi igrači iz zlatne generacije, koji su osvojili olimpijsko zlato 1996. u Atlanti, cijelu smo večer bili na telefonu. Sve nas je Zlatkov odlazak šokirao tako da nismo mogli doći sebi. Ali svi smo u isti glas rekli kako ne možemo prihvatiti to da je Zlatko otišao. Uvijek ćemo ga najviše pamtiti po vedrom duhu - bio je veseljak uvijek spreman za šalu i druženje. Kada se slavilo ili kada se tulumarilo nakon velikih pobjeda, uvijek je bio prvi, naš vođa. Zlatko je bio je simbol te naše zlatne generacije iz Atlante i moram reći da smo stvarno bili prava škvadra', prisjetio se slomljeni Ćavar, dodajući da će ga pamtiti kao vrhunskog igrača, bombardera koji je mogao zabiti s bilo kojeg dijela terena, ali prije svega po vedrom duhu.

'Zlatko je bio pozitiva u bilo kojem pogledu. Jučer navečer prije spavanja puno sam razmišljao o njemu i prvo što mi se ukazalo u mislima bio je njegov osmijeh od uha do uha te šale i pošalice koje je bacao', prisjetio se Ćavar.

Ispričao nam je i nekoliko anegdota. Sjetio se kada je kao klinac u rodnom Metkoviću prvi put uživo gledao Saračevića, a koji je tada igrao za Borac iz Banje Luke.

'Impresionirao me kao klinca. Gledam ga kako dominira snažnim udarcima ljevicom i onako djetinjasto pomislim: 'Bože, koja je ovo gromada od čovjeka.' Oduševio me kao klinca, a kasnije smo puno toga prošli kao suigrači. Jako mi je teško govoriti', zastao je Ćavar, jedva zadržavši suze.

'Igrao sam dio karijere u njegovoj Banjoj Luci i uvjerio sam se u to koliko je obožavan zbog svoje osobnosti. Bio je čovjek od naroda, uvijek je bio za društvo, a gdje je on bio, tu je uvijek bilo smijeha.'

Prisjetio se Ćavar i kako ga je jednom prilikom ugostio u Parizu, u kojem je Saračević tada igrao. Kaže da su ga tadašnja supruga i Zlatko primili kao da je njihova rodbina i da je osjetio toplinu doma.

Za kraj je Ćavar rekao:

'Zaista mi je teško govoriti o Zlatku jer ne mogu vjerovati da ga više nema. Otišao je prerano, a unio je čitavog sebe u trenerski posao. Nedavno smo razgovarali, imao je velike planove, želio je biti najbolji trener što se može. Kada smo zadnji put razgovarali, rekao mi je da je trenerski posao jako težak, ali da ima ogroman motiv. Svi igrači i igračice s kojima je radio o njemu govore kao o vrhunskom stručnjaku. Samo pozitiva', završio je Ćavar.