Bez imalo sumnje, najvažnija je promjena smjena Rafe Beniteza i dovođenje Leonarda – potez koji nije bio bez rizika. Teško je bilo predvidjeti kako će momčad reagirati na novog trenera s malo iskustva, koji je pri tome i legenda gradskog rivala Milana. Ali razultati opravdavaju taj potez, a Leonardo je zasad na stopostotnom učinku. Koje su još važne promjene, a utjecale su na promjenu Interove sreće, pročitaje u tekstu.

1. Promjena trenera: iako je načelno loše mijenjati trenera usred sezone, naročito ako se radi o ozbiljnom klubu, mora se priznati da je ovoga puta Interova uprava u potpunosti pogodila potegnuvši taj nepopularni potez. Leonardo nije učinio toliko promjena (pošto ipak i dalje ima istu momčad), koliko se ekipa drugačije ponaša. A skepse je bilo – Leonardo je prije svega Milanova ikona, trener bez puno iskustva i velikog 'pedigrea', ali očito dobro razumije nogomet i talijansko prvenstvo kada je tako brzo uspio polučiti značajne promjene u pristupu svoje ekipe i upisati četiri prvenstvene pobjede u isto toliko susreta.

2. Promjena sreće: iako su protiv Napolija i Bologne izgledali odlično na terenu, u susretima protiv Cesene, a naročito Catanije, Inter je zapravo 'iščupao' pobjedu. U takvim situacijama značajnu ulogu igra i svojevrsni faktor dobre sreće, koji je, mora se priznati, Interu jako nedostajao u prvom dijelu prvenstva. Ipak, sreću treba isprovocirati upornošću i karakterom, kao što su to zorno pokazali u utakmici protiv Catanije kada su mogli glatko u prvih 70 minuta primiti i tucet pogodaka. Umjesto toga, zabivši dva pogotka u posljednjih 20 minuta upisali su pobjedu unatoč vrlo neuvjerljivoj igri.

3. Promjena formacije i taktike: uvidjevši da momčad nije, prije svega fizički, spremna na izazove koje pred njih stavlja formacija 4-3-3, Leonardo je postavio klasičnih talijanskih 4-4-2. U toj su se formaciji Interisti odlično snašli, budući je ona značajno manje zahtjevna na taktičkom i fizičkom planu - više je statična te nije potrebno vršiti neprekidni pritisak na zadnju protivničku crtu. Osim toga, lakše se izvršava transformacija iz napada u obranu, što je Interu ove sezone predstavljalo ozbiljan problem. Hoće li, jednom kada momčad bude u boljem fizičkom stanju i kada se vrati Sneijder, Leonardo vratiti u 4-3-3, ostaje za vidjeti.

4. Povratak Motte i Eto'oa: kako smo i prije sezone najavljivali, ozljeda Thiaga Motte bio je ozbiljan udarac za Interove ambicije. Igrač je to koji je prava spona između ofenzivnog i defanzivnog dijela igre, budući da se vraća duboko po loptu i time rasterećuje ostale igrače vezne linije. Osim toga, kako je Sneijderu bio prijeko potreban odmor, Motta je jedini igrač koji može kompenzirati očiti nedostatak kreativnosti koja nastaje Nizozemčevim izostankom. Povratak Eto'oa je utoliko uspješniji jer sada igra kao središnji napadač, a u zadnjoj je utakmici, zajedno s Militom, potpuno izneredio obranu Bologne i time nagovijestio svoju još bolju formu.

5. Izostanak Sneijdera: samo po sebi to nikako nije dobra vijest za ekipu. Ali kada se uzme u obzir njegovo stanje, koje se iz utakmice u utakmicu pogoršavalo, otkad ga nema neki su drugi igrači preuzeli odgovornosti pa i igra bolje izgleda. Sneijder je bez sumnje fantastičan igrač, pravi kreativni motor ekipe, ali s obzirom na umor i ozljede, nije bio ni vlastita sjena u prvom dijelu prvenstva. Ovako je Inter ostvario dvojaku dobit: Nizozemac je dobio prijeko potreban odmor za rehabilitaciju, a ujedno im se i bodovni konto značajno poboljšao. Kada se Sneijder vrati, bit će ih jako teško zadržati u pohodu na vrh tablice.