Utakmica Dinama i Hajduka ovog puta za sobom nije ostavila repove. Sve ono što je dosad bilo tako specifično za najveći hrvatski nogometni derbi ovog je puta izostalo. Jesu li to neki novi vjetrovi koji pušu u našem nogometu ili tek slučaj koji ćemo pamtiti i sa sjetom ga se prisjećati već na idućem derbiju?

Kako bilo, evo pet stvari koje su na neki način obilježile subotnju utakmicu, a možemo ih svesti pod zajedničko pitanje - što to nismo vidjeli na derbiju?

Za razliku od gotovo svih prethodnih derbija, u subotnjem je broj prekršaja bio doslovce minimalan. Tek 20-ak prekršaja na cijeloj utakmici zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom da je uobičajeno da ih svaka momčad napravi i po 30. Pogibeljnih startova gotovo da i nije bilo, valja tek izdvojiti Cufreov nad Andrićem i onaj Ahmada Sharbinija i Cufrea. Kad bi svaki put bilo tako, onda bi utakmice 'modrih' i 'bijelih' zaista i bile praznici nogometa.

Nažalost, hrvatska nogometna stvarnost je takva da smo pomalo šokirani izostankom divljanja po tribinama. Istina, BBB-ovaca nije bilo na njihovom sjeveru zbog poznatog bojkota, no itekako je jasno da dio njih redovito pohodi utakmice, ali kupuje ulaznice za druge tribine. Torcida je također bila mirna, pa su policijski specijalci također mogli uživati u nogometnoj predstavi. Nadajmo se da je i Michel Platini to ubilježio u svoj crni notes!

Premda su uoči utakmice iz Splita u Zagreb dopirale najave o pobjedi, sad je jasno da su to bile tek riječi ohrabrenja, a ne realno stanje stvari. Jednostavno rečeno, Hajduk je ovog trenutka slabiji od Dinama barem za ta dva pogotka koja je primio u derbiju i to na Poljudu više ne kriju. Kad se 'bijelima' k tome ozlijedi najbolji igrač Andrić, tad zaista nemaju protuigru za 'modre'. Realno, minus dva gola još je i dobro kako je moglo biti.

Zaista je svjetska sramota gledati maksimirski teren. Trave ima tek u tragovima, a upravo je travnjak desetljećima bio ponos Maksimira. Ono čime su se Zagrepčani tako dugo hvalili, da imaju jedan od najboljih i najljepših travnjaka u Europi, danas izgleda kao neuređeno parkiralište za kamione. Što je najgore, ionako oronulo stadionsko zdanje još je više potenciralo sivilo terena. Pronaći dva kvadratna metra zelenila u komadu bio bi pravi podvig.

Prednji dio dresova nogometaša obiju klubova zjapio je prazan, pa se nameće logično pitanje kako uopće žive hrvatski nogometni klubovi ako dvije najbolje i najpopularnije momčadi u državi ne mogu pronaći glavnog sponzora čiji bi logo krasio majice. Sumnjamo da je u ovoj priči važna sposobnost čelnih ljudi klupskih marketinga da pronađu tvrtku koja bi bila voljna platiti oglašavanje. Prije će biti da svi bježe od naše nogometne žabokrečine!