'Nisam ove sezone gledao Dinamo Zagreb, pa ne mogu uspoređivati', kaže Emanuel Rosu, jedan od vodećih rumunjskih nogometnih novinara koji piše za portal Sport.ru te objašnjava da pripremna utakmica dvaju klubova prije mjesec i pol dana (Petrolul je pobijedio 2:0) ne znači ništa jer su Rumunji igrali 'bez petorice prvotimaca'.

'Reći ću samo da je Petrolul vrlo ozbiljna ekipa. Vrlo ozbiljna', kaže Rosu. Koliko je to 'vrlo' u nacionalnim okvirima, pitamo. 'Oh, oni ove sezone pucaju na naslov. I s pravom, jer po kvaliteti sigurno spadaju među prva tri kluba...'

I na kontinentalnom planu 'Žuti vukovi', što im je nadimak, bilježe zapažene rezultate. Lani su u Europskoj ligi izbacili najprije 'riječki' Vikingur (3:0, 4:0), pa vrlo jaki nizozemski Vitesse (1:1, 2:1), a ispali su od Swanseaja – pobjeda od 2:1 kod kuće nije im bila dovoljna, jer je premierligaš na svom terenu uzvratio s 5-1. Ove sezone prošli su albanski Flamurtari (2:0, 3:1) i češku Viktoriju iz Plzena – poslije 1:1 kod kuće, razbili su je u gostima s 4:1. Istu onu Viktoriju koja je prošle sezone bila treća u skupini Lige prvaka iza Bayerna i Manchester Cityja, a ispred moskovskog CSKA, pa zatim u Europa ligi na proljeće izbacila Srnin Šahtar prije nego što je ispala od Lyona.

Radu Baicu, poznati rumunjski bloger koji surađuje u mnogim inozemnim medijima, otkriva da je Petrolul u obje utakmice bio puno bolji od Čeha. 'Pri rezultatu 1:0 kod kuće trener je napravio čak tri ofenzivne zamjene, što je rezultiralo gostujućim golom iz kontre za izjednačenje u posljednjoj minuti', objašnjava. U uzvratu nije bilo nikakve dileme.

Petrolul je zapravo work in progress, momčad koja je većinu sadašnjih igrača okupila u posljednje dvije ili tri godine. No klub je to s tradicijom i velikim značajom za rumunjski nogomet.

Osnovan je 1924., i to u Bukureštu pod imenom Juventus, a već 1930. je osvojio prvi naslov prvaka. 1952. premješten je u Ploiesti, industrijski grad šezdesetak kilometara od prijestolnice i ondje su ga prihvatili kao svoj.

'Klub je jedan od najvažnijih izvan Bukurešta', priča Baicu. 'Ako su Steaua i Dinamo stekli slavu i osvajali svoje naslove u lažnoj komunističkoj ligi u kojoj je bilo puno namještanja, Petrolul je izgradio svoju povijest preko trofeja izborenih isključivo na terenu i ponekad u inat vlastima.' Ti su trofeji bili tri prvenstva i jedan kup u 1950-ima i 1960-ima. Kasnije je klub potonuo u prosječnost, ali uvijek se isticao po izrazito vjernim i fanatičnim navijačima.

Ploiesti, danas mjesto od dvjestotinjak tisuća duša, još je sredinom 19. stoljeća imao veliku rafineriju nafte, izgrađenu američkim kapitalom, te slovio za liberalni, buntovni grad koji je 1870. podigao bunu protiv rumunjske monarhije i proglasio grad-republiku. Kako to obično biva s takvim gradovima, nogomet je posto jako važan za lokalni identitet i ponos. Petrolul, pogađate, na rumunjskom znači 'nafta'.

'Njihovi navijači su nešto posebno', kaže Baicu. 'Ostali su uz klub i kad je pod vodstvom sumnjivih vlasnika završio u trećoj ligi i još uvijek su uz njega'. Poslije osvajanja još jednog kupa u 1990-ima, Petrolul je završio u velikoj krizi – fuzioniran je s lokalnim rivalom Astrom i postojao je plan da se iz poreznih i političkih razloga izmjesti u neko od manjih mjesta u regiji. No navijači su, poput njihovih sugrađana iz 19. stoljeća, izašli na ulice i digli bunu koja je prisilila vlasnike da odu iz kluba, a lokalne vlasti da ga ponovno preuzmu. Astra se ponovno odvojila i premjestila u gradić Giurgiu na bugarskoj granici – danas je također jedan od vodećih klubova u Rumunjskoj.

Za to vrijeme u Ploiestiju se dogodio novi početak. Izgrađen je prekrasni stadion nazvan po lokalnoj legendi Ilieu Oani – moderno zdanje za 15.500 ljudi koje je koštalo 17,5 milijuna eura i ima četiri UEFA-ine zvjezdice, a zovu ga još i 'OZN (NLO) Arena', jer oblikom neke podsjeća na neidentificirani leteći objekt. To je od 2011. dom Petrolula, ambicioznog kluba koji kontinuirano raste. Ploiesti se ubrzano transformira iz industrijskog u poslovno središte, Opel je postao glavni sponzor kluba. Ako ne bude UEFA-ine zabrane zbog paljenja baklji na gostovanju u Plzenu, nema nikakve sumnje da će stadion biti rasprodan za utakmicu s Dinamom, a očekuje se i spektakularna navijačka koreografija po kakvima su Petrolulovi navijači poznati, otkriva Baicu.

Što se tiče stila i taktike, Petrolul je prošle sezone pod vodstom Cosmina Contre igrao atraktivan, 'seksi nogomet', kaže Emanuel Rosu. No Contra je otišao u Getafe, a zamijenio ga je Razvan Lucescu. Naravno, radi se o sinu proslavljenog Mircee Lucescua, ali i treneru koji sam za sebe već ima ime i ugled. Sredinom prošlog desetljeća je dvaput s bukureštanskim Rapidom osvojio kup i doveo tu nejaku momčad do četvrtfinala Kupa UEFA... Bio je i rumunjski izbornik, ali je 2011. pod ne sasvim razjašnjenim okolnostima dao otkaz poslije pobjede nad Bosnom i Hercegovinom 3-0 u kvalifikacijama za Euro 2012.

'Razvan Lucescu je vrlo studiozan i dobar trener, koji odlično čita suparničku igru. Jedan od tri najbolja rumunjska trenera, po mom mišljenju', kaže Rosu. S njim je Petrolul postao oprezniji i bolje defenzivno organiziran, iako je napad još uvijek njegov 'forte' – što je ponijelo i Lucescua u onoj spomenutoj utakmici s Viktorijom. Sada igraju strpljivije, puno vraćaju loptu golmanu i čekaju pravi trenutak za napad.

Momčad je legija stranaca, većinom vrlo iskusnih, te u idealnom sastavu ima samo dvojicu Rumunja. Igra u vrlo fluidnoj formaciji 4-2-3-1, koju rijetko mijenja. Baicu kao njenu najveću snagu navodi sposobnost kreiranja prilika za gol i držanja lopte, te trenerovo 'skeniranje' igre suparnika. Glavna slabost je, tvrdi on, stoperski par sklon neforsiranim pogreškama, koji se ne snalazi najbolje pod presingom.

Najveća je zvijezda, dakako, kapetan Adrian Mutu (nekoć u Chelseaju, Juventusu, Fiorentini...). Stigao je u siječnu ove godine i na predstavljanju ga je dočekalo 10.000 navijača, ali se do kraja prošle sezone pokazao kao prilično razočaranje. No sada je 35-godišnji igrač najveće otkriće: u predsezoni je vidno smršavio, nabacio mišiće i zasad briljira s tri gola i tri asistencije u sedam nastupa.

U Petrolulu najčešće igra iza napadača, dok su mu sa svake strane najčešće također vrlo važni Portugalac Filipe Teixeira i Urugvajac Juan Albin, obojica u odličnoj formi. Ispred njih je Toto Tamuz, nigerijsko-izraelska napast koje se možda sjećate iz utakmica hrvatske reprezentacije s Izraelom: Tamuz je ove sezone već zabio dva gola u ligi i dva u Europi (u ukupno šest nastupa).

Defenzivni veznjaci su kreativniji Španjolac Pablo de Lucas te klasičniji razbijač, rumunjski reprezentativac Ovidiu Hoban. Desni bočni branič je Haićanin Jean Sony Alcenat, kojeg Rosu opisuje kao 'duplo boljeg od Pinta' (Ivo Pinto prethodno je igrao u rumunjskom CFR Cluju) i novo pojačanje iz Udinesea, Francuz Jean-Alain Fanchone. Središnji su braniči 33-godišnji Portugalac Geraldo Alves (nekoć Benfica, AEK, Steaua) i 11 godina mlađi Brazilac Gerson (poniknuo u Botafogu, igrao u drugim momčadima PSV-a i Atletico Madrida, pa u Austriji i Mađarskoj). Na golu je iskusni i pouzdani Brazilac Pecanha, koji je ranije igrao u Grčkoj i Portugalu.

Petrolul ima i solidne alternative za svaku poziciju, a Rosu kaže da je to jedini rumunjski klub koji pojačanja dovodi planski, na temelju pravovremenog skautiranja. Mlade Nizozemce Gevara Nepomucena i Patricka N'Koyija potpisali su još zimus, šest mjeseci prije nego što im je istekao ugovor s Fortunom Sittard. Njih, kao i neke druge, polako uvode u momčad koja je već uigrana, jer idealni sastav doživio je samo jednu promjenu u odnosu na prošlu sezonu.

Ipak, i Rosu i Baicu slažu se da Dinamu pripada uloga favorita zbog većeg iskustva u Europi, s time da pojedinačnu kvalitetu igrača nije baš tako lako usporediti. Kao ono što bi moglo presuditi u korist njihove momčadi ističu baš tu uigranost, organiziranost i studioznost njihovog vrlo poštovanog trenera.

Dinamo možda jest individualno kvalitetniji, ali po tome je bio u značajnoj prednosti i nad Aalborgom. Po svemu što smo od Rumunja čuli, Petrolul je znatno jača momčad od Danaca...