'Nek' susjedu crkne krava...', jedini je mogući komentar na sve što se u dijelu hrvatskog medijskog prostora posljednjih dana događa vezano uz mladog hrvatskog boksača Luku Pupeka (18). Podsjetimo, Pupek je u Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin u subotu 18. veljače u borbi s Francuzom Jean-Michelom Hamilcarom (30) osvojio titulu profesionalnog prvaka Mediterana po WBC federaciji.

No, netom po završetku meča krenula su nagađanja kako je njegov meč namješten, a dežurni su se boksački dušobrižnici krenuli natjecati u otvorenom kritiziranju - kako cijele priredbe i borbi koje su na njoj odrađene, tako i samog Luke Pupeka, njegove obitelji, cijelog njegovog tima... Provrio je ozloglašeni hrvatski jal i najniži oblik ljudske zavisti jer činjenica je da se preko leđa mladog sportaša lome višegodišnje borbe u klanovima rastrganom hrvatskom boksačkom okruženju. Zagrebački je tinejdžer uzburkao strasti i unio pomutnju u svijet hrvatskog profesionalnog boksa, a mnogi se s pravom pitaju - čemu sve to?

Onim najžešćim napadačima najviše je zasmetalo to što je priredbu prenosila nacionalna televizija (HRT 2) na kojoj vrhunski sport, a posebice boks, već godinama nije mogao dobiti niti minute, pa čak ni u najgorim mogućim terminima. No, za to nije 'kriv' Luka Pupek, već njegovi promotori i menadžeri koji su, sad je to očigledno, odradili jako dobar posao i njegovu borbu 'ugurali' na nacionalnu televiziju. Ljutiti su i ti 'boksački velikani' na predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića jer se priredba održala pod njihovim pokroviteljstvom. A zaboravljaju kako ta pokroviteljstva nisu financijska već čisto protokolarna! 

Uz sve to, zaboravljaju da je WBC najstarija i u ovom trenutku vjerojatno najutjecajnija svjetska profesionalna boksačka federacija, a Pupekovom su meču nazočili i njihovi supervizori za koje nije bilo spornih situacija. Žalosno je da su glas podigli i pojedini boksači, što profesionalni, što amaterski... Treba biti realan i priznati da su, barem što se tiče odnosa nacionalne televizije prema boksu i nekim prijašnjim mečevima naših boksača, u pravu. Na HRT-u je boks godinama uspješno ignoriran, ali za to - ponovno - nisu krivi ni Luka Pupek, ni njegova obitelj, kao ni tim koji se brine za njegovu karijeru.

Mnogi misle kako je Pupek prerano krenuo u profesionalne vode, no i to je njegov izbor. Liječnička komisija za profesionalni boks izdala mu je odobrenje za borbe, punoljetan je i nema nikakve prepreke za njegovu profi karijeru. U kojoj mu, da ne zaboravimo, dobrim dijelom pomaže otac Mario. Jasno, dotaknuli su se 'socijalno osjetljivi' boksački dušobrižnici i njega, jer 'tatin sin' Luka ne bi bio ovdje da cijela obitelj nije stala iza njega i svesrdno ga podržala...

Pa zar nekome može biti čudno da otac, koji je uspješni poduzetnik, jednim dijelom financira karijeru svog sina?! Sve su velike sportske priče krenule iz obitelji koje su se žrtvovale, doslovno prodavale restorane, kuće, stanove, djedovinu..., samo kako bi nadarenim sinovima/kćerima omogućili što brži napredak i proboj u svjetski vrh. Kad bi samo spomenuli Gorana Ivaniševića, Mirjanu Lučić, Kosteliće, Vlašiće... Zašto je nekome problem to što otac financira vlastito dijete? Zavist, hrvatski jal, ljubomora..., pravi su izrazi za takvo što, a ne socijalna osjetljivost. 

'Očešali' su se aktualni kritičari i o titulu. Službeno, Luka Pupek je WBC prvak Mediterana. Sprdnja i uspoređivanje njegovog pojasa s nebitnim 'seoskim naslovima' u najmanju je ruku smiješna. Luka je Hrvat, Hrvatska je, među ostalim, mediteranska zemlja i bilo bi glupo da se borio za 'prvaka Laponije' ili 'prvaka Tihog oceana'. Ili možda ne bi bilo glupo? Dojam je kako Pupek sa svojim timom karijeru gradi planski, istina mlad je i definitivno nedovoljno zreo boksač, ali iskustvo će doći s borbama. Do kojih će lakše sad kad ima 'opipljivi' pojas u jakoj boksačkoj organizaciji. Žuriti ne treba, niti smije. Vrijeme radi za njega i ako odluči ostati u profi boksu, u što ne sumnjamo niti nakon svih ovih bespotrebnih i potpuno promašenih napada, uspjeh ne bi smio izostati. Što god o tome mislili njegovi kritičari. Koji su, ne zaboravimo, boksači kao i on. I jako dobro znaju koliko truda, krvi, znoja i suza treba proliti da bi se uspjelo... Ali da bi se uspjelo treba imati i sposobnog menadžera, jakog promotora, malo i sreće. Neki to jednostavno nisu imali, ali za to im nije i ne može biti kriv Luka Pupek.

Nažalost, živimo u zemlji gdje se uspjeh nimalo ne cijeni, pa sjetite se samo koliko puta su se 'izbornici/sportaši foteljaši' 'dotaknuli' Luke Modrića i Matea Kovačića koji igraju 'u nekom tamo Real Madridu' ili Marija Mandžukića i Marka Pjace koji 'trunu u bezvrijednom Juventusu', Blanka Vlašić je osvajala olimpijska srebra i bronce, ali 'što joj to vrijedi kad nije zlato', za takve su prevaranti bili i bit će svi koji su svojim radom i odricanjem nešto napravili i osvojili... Lako je laprdati i pljuvati zavaljen u fotelji ispred televizora s hladnom pivom u ruci, cigaretom i vrećicom čipsa. A nažalost, njihov 'glas' na društvenim mrežama čuje se puno dalje od bilo čijeg uspjeha, ti i takvi postali su relevantni faktori u ocjenjivanju sportskih uspjeha. 

Na kraju, dojam je kako svi ti 'glasnogovornici hrvatskog boksa' ne shvaćaju da je uspjeh zagrebačkog tinejdžera Luke Pupeka ujedno i uspjeh hrvatskog boksa, kako bi posredno ili neposredno većina hrvatskih profesionalnih boksača mogla imati koristi od toga. Lakše je 'oplesti' po svemu, tako najbrže dobiješ prostor u medijima...