Pjesma nije aktualna od jučer i vrlo je dobro prihvaćena u navijačkom svijetu, ali nije tipična. Pjeva o pomalo zaboravljenoj, iskonskoj ljubavi prema klubu, koja ne bi trebala ovisi o rezultatima i statusu. Nastala je dugogodišnjom povezanošću autora i njegove Cibalije i studijski zvuči ovako:

'Kad sam napravio pjesmu probali smo ju prijatelj i ja dva, tri puta odsvirati i uskoro smo nastupili na festivalu Bolje rock nego barok... Skupilo se ljudi i reakcija je bila odlična. Malo kasnije pozvao me je prijatelj da mu odsviram tu pjesmu na događanju i tamo ju je čuo klavijaturist Opće opasnosti Branimir Jovanovac koji nam je pružio priliku da studijski snimimo singl. Ispalo je OK i pjesma je sada 'živa', a spremamo i spot,' kaže autor i vokal Darko Jakuš Jale koji svira s prijateljem s tribine i iz kvarta Lapovaca, bubnjarom Goranom Krolom.

'Da, sad smo u drugoj ligi i tu nema konkretnog krivca. Svi koji su bili dio toga su krivi jer nisu klubu dali dovoljno sebe. Najveći dio krivice tako uvijek snosi uprava jer najbolji igrači i dalje odlaze besplatno. Ni sami igrači nisu bez grijeha, iako koliko im možeš zamjeriti kada znaš da ne primaju plaću. Ali i oni su mogli više, svakako. Pratit ćemo klub i u drugoj ligi, naravno. Iako, gostovanja su nam još duža jer Slavonija nema drugoligaša osim nas, a i represija će ostati na prvoligaškoj razini, u to sam siguran. Ali, jasno da ćemo 'odraditi' i drugu ligu kao da je prva,' reći će ovi navijači koji su svojim jedinim hitom dodatno uljepšali mentalitet svoje ionako vjerne grupe.

Nastupili su i s Cibalijinog travnjaka. Prilikom zadnjeg dolaska u Vinkovce.

'Taj dan u podne, Dinamo ove veljače u Vinkovcima, mi smo imali radio premijeru na radio VK, jer je baš tada došla studijska snimka. I tako smo u podne izašli na radiju, a navečer je pjesma puštena i prije utakmice. Sada redovito svira s razglasa,' govore.

Kao i Cibaliju, vinkovački navijači vole i hrvatsku reprezentaciju. Bubnjar sada ide više, autor rjeđe, ali bistro se sjećaju dana kada im je na tribini bilo bolje. I tu će se složiti, kako i neće kada od 1994. godine zajedno idu na Cibaliju. Na sve domaće utakmice i većinu gostujućih.

'Repki, što se tiče klupskih navijača, nedostaje atmosfera kakva je bila negdje na početku 'nultih' godina. Tamo negdje od 2001. pa do 2006. ili sedme. Svi smo među grupama bili prijatelji manje ili više. Tu se stvarala nekakva veza koja nije prestajala samo na reprezentaciji. Onda nitko na nekom gostovanju nije radio straže i gledao tko je iz koje grupe došao. Onda nas nije bilo briga iz koje je tko grupe. Nas ne zanima ni danas, ali situacija u drugim grupama nije takva,' kažu dvojica vrlo ugodnih sugovornika koji su na tribini od svoje 14. godine i potpisuju novi žanr: navijačko-ljubavnih rock pjesama. Bend im nema ime, ali ima identitet.