'Nema sada stajanja, nema odustajanja, dajte pustite glasove, dignite ruke u zrak, zbog sebe, zbog ovog kluba i svih godina koje ste mu poklonili, ajmoooooo!'
'Nastao je lom, nastao je kaos. Oko 2000 ljudi na toj tribini je poludjelo i pri rezultatu 0:3 u 60. minuti krenulo je navijanje kakvo nije zapamćeno u povijesti skupine. Ljudi su se doslovno bacali tih 30 minuta. Pjevala se samo jedna pjesma, na bubnjevima se udarao samo jedan ritam, a cijela tribina bila je jedan glas. Kao da su sve godine, sva povijest i sve doživljeno stavili u taj trenutak, u 30 minuta dok je grmilo stadionom.
Kraj utakmice je dočekan u euforiji. Igrači su došli pod tribinu i naklonili se, podigli skrušeno ruke i zapljeskali navijačima. Oni su shvatili da su i oni prolazni, ali da je ova ljubav malo jača. Dali su sve od sebe, ali nije išlo i na 0:3 tribina ih je podržala, tribina je proključala. Tribina nije vrijeđala niti je krivila ikoga. Ona je odala priznanje, odala počast klubu i u ekstazi mu zahvalila za sve. Za poraze, za pobjede'.
Ovaj tekst nije ono što ste pomislili. Nije to utakmica Hajduk - Inter i scena koju je s divljenjem nedavno promatrala cijela Hrvatska. Trenutak kada je cijeli Poljud unatoč 0:3 ostao na nogama i u transu slavio Hajduka unatoč porazu. Vjerovali ili ne, navedeni tekst je ulomak iz hrvatskog navijačkog romana G.R.A.F.I.Č.A.R koji je napisan šest mjeseci prije nego se utakmica na Poljudu odigrala.
Autor romana je mladi Zadranin Jure Karamarko kojemu je ovo četvrta knjigama s navijačkom tematikom. 'Posljednja generacija istoka', 'Zadnji Trzaj' i 'Od subote do subote' izdanja su kojima je Jure osvojio srca svih navijačkih skupina u Hrvatskoj.
U vrijeme kada je navijačkih knjiga jako malo i izlaze na kapaljku Karamarko zaslužuje palac gore za roman koji može stati uz bok poznatim engleskim izdanjima.
Inače, svoj je navijački staž Karamarko odrađivao u zadarskom Tornadu sve do prvih roditeljskih dana. Tada za njega započinje utakmica svih utakmica, borba za život tek rođenog sina Lovre. Srčana mana mališana je u deset mjeseci dva puta odvela 'pod nož'.
Ta je životna drama Juru ponukala da se aktivno uključi u pomoć prikupljanja sredstava za operaciju malene sugrađanke Stephanie Milda. Zamislio je i uz pomoć suradnika organizirao utakmicu 'Za Stephanie smo vratili košarku u Jazine', spektakl koji je napunio tribine hrama košarke do vrha i koji je po mnogima pokazao da je Zadar nedvojbeno jedini i istinski grad košarke u Hrvatskoj.
