Rođena je 1934. kao Elzbieta Dunska, a s deset godina morala je napustiti dom te se preseliti u Elblag jer joj je kuća izgorjela u Varšavskom ustanku. U novom mjestu školski učitelj je otkrio da je talentirana u skoku u dalj.

Već s 18 godina debitirala je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju (1952), a njezin nastup obilježila je kontroverzna odluka zbog koje je ostala bez medalje. Poslije njezinog najboljeg skoka imala je srebro, no mađarska delegacija uložila je protest jer je navodno na pijesku ostao trag njezine duge kose. Poslije novog mjerenja završila je na 12. poziciji pa ju je tako kosa koštala medalje.

Godine 1956. postavila je svjetski rekord (6,35 m), samo tri mjeseca prije Igara u Melbourneu. Tamo je stigla kao favoritkinja i potvrdila to sjajnim skokovima. Bila je dominantna, izjednačila najbolji svjetski rezultat i uzela zlato. Tada se natjecala pod novim prezimenom nakon udaje za trenera Andrewa Krzesinskog. Bila je to jedina zlatna medalja za Poljsku na OI i druga uopće poslije Drugog svjetskog rata.

Kćer je rodila 1958., a godinu dana kasnije vratila se u akciju najsjajnijim odličjem na Svjetskim sveučilišnim igrama.

Dva mjeseca prije OI 1960. u Rimu dogodila joj se katastrofa. Doživjela je tešku ozljedu pete te je tjednima bila na štakama. Dva tjedna prije Igara odlučila se na operaciju koja je uspjela pa je dobila priliku braniti olimpijsko zlato.

I opet se dogodila bizarnost. Kvalificirala se za finale u prvom skoku, ali je svoju sportsku obuću ostavila na stazi. Kada se vratila, više je nije bilo. Netko od muških kolega joj je posudio svoju, dva broja preveliku, ali i s takvim hendikepom i nedugo nakon operacije skočila je do srebra.

U karijeri je osvojila još dvije europske medalje (srebro 1962, bronca 1954.), a oprostila se od atletike 1965. Poslije je radila kao stomatologinja, živjela u SAD-u, Velikoj Britaniji i na kraju u Varšavi (od 2003.).