Kada smo na community portalu Tribina.hr pitali što naši korisnici misle o dosadašenjm radu Igora Štimca, dobili smo različite odgovore. Zanimljivo je kako i dalje većina misli da Štimac treba ostati na čelu reprezentacije, ali jednako tako većina misli kako on nije bio idealan izbor za izbornika. Izdvojili smo neke od najboljih komentara…

Tako korsinik M_Tsigalko misli da Štimac prečesto upada u taktičke dubioze: Imam dojam da Igor za svaku ideju koja propadne pričeka koju utakmicu, pa ju onda opet implementira. Osobno, ne vidim nikakav sustav niti logiku u njegovom radu. Prečesto reprezentacija igra preko krila, a lopte u sredini ne čeka centarfor. Nepotrebna fascinacija Španjolskom i Barcelonom koštat će Štimca još mnogo muka, a konstantno svaljivanje cijele krivice na igrače i srce će mu tek donijet probleme. Nakon utakmice s Portugalom Štimac je svoju grešku opisao kao igranje onih koji nisu spremni, a pri tome izostavljajući bilo kakvu taktičku odgovornost. Okrivio je još jednom srce odnosno želju igrača u susretu protiv Škotske, a ja ne znam da li je to ikada bilo produktivno. Uz sve nedaće zaista nije potrebno još da i igrači odluče bojkotirat izbornika kao u primjeru Srbije.

Drugi je korisnik Tribine Mac316 usporedio rad Štimca s radom njegovih prethodnika: Da me netko pitao prije ove dvije utakmice o ocjeni Štimcu rekao bih oba palca gore bez puno razmišljanja. Ali, utakmica sa Škotskom me otrijeznila. To je opet ista priča sto puta ispričana. Hrvatska nema sustav igre i mentalnu snagu pobjednika da izdrži kvalifikacije onako kako je naznačila da može. Posrnuti na ovoj stepenici, u domaćoj utakmici sa najslabijim u skupini je ekvivalent Bilićevim antologijskim utakmicama sa Gruzijom ili Ukrajinom doma. Zašto Hrvatska ne može bez toga? Ili bolje pitati, zašto veliki mogu? OK, svakoj velikoj reprezentaciji se dogodi kiks, nekad ni ne odu na neko natjecanje, ali su uvijek sila, uvijek su prisustvo kojeg se drugi boje. A mi to nismo... I nije da to nismo jer smo sirotinja, jer smo mali, jer nas suci mrze, to smo zato jer smo si sami krivi, jer vodstvo i igrači ne znaju kako doći na onu zadnju razinu, na Olimp, tamo gdje žive pobjednici.

Gledajući iz drugog kuta, korisnik sthagon pokušao je objasniti neke Štimčeve metode: Mnogo je izjava koje ukazuju na to da bi kapetan mogao prvi napustiti brod ako ovaj počne tonuti. Npr. nakon Škotske Štimac je sve igrače poimence počeo ispitivati koliko je koji od njih lopti oduzeo. U teoriji igara se ovakva strategija koristi kako bi se krivnja individualizirala. Ako je trener odgovoran za cjelinu i ne želi prihvatiti odgovornost mora problem razbiti u manje probleme i stvoriti dojam da je cjelina sabotirana. Nije mu palo na pamet da možda ako je on loše pripremio ekipu strateški i psihički da igrači jednostavno nisu dolazili u situacije u kojima su lako mogli oduzimati loptu bez obzira na to što su to htjeli i to znaju. Zapravo... možda mu je tako nešto i palo na pamet, ali je taj problem vješto izbjegao.

Gledajući dosadašnji tijek kvalifikacije, korisnik Losovius misli da je zbroj bodova ipak i dalje zadovoljavajući: Sve u svemu, mislim da su rezultati u skladu s očekivanjima. Koliko god mi mislili da samo četvrta reprezentacija svijeta to je naprosto lijepa iluzija. Za potvrdu, trebalo bi napraviti simulaciju s obzirom na tečajeve na kladionicama (temelj realne procjene, jer od toga žive) koliko je Hrvatska dosad sakupila bodova sukladno očekivanjima. Mislim da bismo došli do rezultata da je to otprilike u skladu s očekivanjima ili čak i malo više od toga. Belgijanci su naprosto odlični, imaju nevjerojatnu generaciju i svugdje pobjeđuju. Nesreća, ali tako je kako je...

Ako želite komentirati ovu ili ostale aktualne teme iz svijeta sporta, pridružite se našoj zajednici sportskih znalaca na portalu Tribina.hr