Sa najjužnije točke Hrvatske krenuli su 13.07. u ranojutarnjim satima točnije u 05:03.,a završili svoju rutu na najsjevernijoj točki u Savudriji 21.07. u 17:09h.

Tijekom ekspedicije, zaustavljali su u raznim mjestima duž jadranske obale kako bi se odmorili te obnovili zalihe vode i hrane. Iako nisu imali u planu dodir sa civilizacijom kažu da je civilizacija došla k njima. Kad bi u rijetkim prilikama pristajali u naseljena mjesta, ljudi bi ih isprva gledali sa čuđenjem, a nešto kasnije nudili piće, hranu i zaklon od vjetra ili vrućine. Tako su na svom putu na Šolti susreli i našeg, na Univerzijadi, srebrom okrunjenog vaterpolista Tomu.

Trenuci koji će zasigurno ostati zapisani u njihovim sjećanjima vežu se za ljepote Jadrana, na uvale i skrivene plaže koji su bili njihova prenoćišta. Bilo je dana kada bi im se pridružili i iznenadni suputnici delfini. Uz njihove kajake pojavili bi se tik prije zore hvatajući velike tune koje su preskakale valova stvorene prolaskom kajaka.

Najveći izazov bilo je otvoreno more s kojim su se susreli tri puta. Najteže je bilo na kvarnerskom moru gdje se osim valova i vjetra lako susresti sa velikim prometom pomorskih vozila. Taj su dan momci odveslali 83 km od Lošinja do Peroja u Istri. Ipak, najdulja dionica bila je od Salija na Dugom otoku do uvale Belavida na Lošinju kada su u 13 sati bez pauze preveslali 85 km.

Iskustvo višednevnog veslanja pamtit će po vjetru u prsa, žuljevima na rukama, i nezaustavljivom željom za sjeverom. Kad ih pitate zašto su se odlučili na takav poduhvat spremno odgovaraju:

'Svaki novi izazov je prilika za upoznavanje svojih mogućnosti i stjecanje neprocjenjivih iskustva!“ O planovima za dalje:

'Privlači nas ideja spustiti se kajakom od Zagreba do Crnog mora i vratiti se Egejskim natrag u Jadran. To bi doista bio veliki projekt, ali za sada prvo dugi odmor.'