Nogometni klub Trešnjevka osnovan je u proljeće 1926. Godina i godišnje doba neprijeporni su, no datum utemeljenja nije pouzdan. Stoga su u tom zagrebačkom četvrtoligašu odlučili obilježiti obljetnicu nizom akcija od proljeća do zime. I polufinalna kup-utakmica Zagrebačkog nogometnog saveza između Trešnjevke i trećeligaša Radnika iz Sesveta uklopila se u taj niz. Dalje je, među 32 najuspješnija u natjecanju za Hrvatski nogometni kup, otišao Radnik.

Bilo je dojmljivo to kako se Robert Brus, Trešnjevkin predsjednik, nakon utakmice i zajedničke večere pozdravio s Goranom Lackovićem, Radnikovim trenerom, sportskim prijateljem, podvukao je. U isto vrijeme Brus je s ponosom govorio o Trešnjevkinom treneru Tomislavu Ćaleti i pomoćniku mu Ronaldu Štrumbergeru.

'Naš je moto, slikovito rečeno: 'Glazba i nakon pobjede i nakon poraza.' Oba su ishoda sastavni dio sporta. Tako i odgajamo našu djecu', ističe Brus, u mlađahnim danima član Trešnjevke i Dinama, poslije Zadra, Intera i Croatije iz Toronta.

'Naša djeca' su 220 polaznika Trešnjevkine škole, od najmlađih do juniora.

Da možda u Grabi, kako zovu Trešnjevkin stadion, ne pomišljaju na povratak među prvoligaše?
'To nam je cilj', kaže Mladen Vušak, član klupske uprave.

'Deset naših mladih momčadi već jesu prvoligaši, jer se natječu u najjačim ligama u svom uzrastu', dodaje tehnički tajnik Dejan Majsec.

Trešnjevka je u 85-godišnjoj povijesti načinila najveći uzlet plasmanom u prvu ligu 1963. Ispala je 1966. Drugoligaš je bila do 1973, a ponovno je uzletjela početkom devedesetih, kad je opet bila drugoligaš.

Sportskog direktora Dragu Tkalca, člana Izvršnog odbora Mladena Vušaka i bivšeg predsjednika kluba Josipa Suntešića zovu trolistom klupskih legendi. Ne može se zamisliti dan u Grabi bez njih trojice koji su počeli igrati u Trešnjevki 1962, a sva trojica su i završila igračke karijere u matičnom klubu. Samo je Tkalec od 1973. do 1980. napustio klub i u tom razdoblju odigrao 400 utakmica za Zagreb. Vušak je, doduše, dvije godine bio na posudbi u Končaru, ranije je završio karijeru zbog prometne nesreće, ali je svojim nastupima obilježio zagrebačku malonogometnu scenu i bio je jedan od osnivača malonogometnog turnira Kutija šibica. Suntešić nije mijenjao sredinu, ali ga je u karijeri zaustavila žutica.

Tko je u njihovim očima najbolji u dugoj povijesti 'zelenih'?

Stadoše nabrajati. Ponajprije vezni igrač, profinjeni tehničar Hrvoje Jukić, pa napadač Štamfelj, pa braća Ladović, igrač i trener Danijel i brat mu Josip, kojeg je zvala i Crvena zvezda, baš kao i ostali članovi kluba iz njegovih prvoligaških dana.

Kad je Trešnjevka 1966. ispala u drugu ligu, Branko Gračanin, Marijan Brnčić i Hrvoje Jukić otišli su u Dinamo i s njim osvojili Kup velesajamskih gradova, a Mihael Kovač, Ivan Pavlica, Pavao Garov i Brajković otišli su u Zagreb. Istodobno, napadač Ante Vučkov otišao je u Bayern, no zbog teške ozljede odigrao je samo dvije utakmice za Bavarce.

'Od 1967. do 1973. bili smo drugoligaši. U to doba bili smo najobrazovanija nogometna momčad u Europi. Svi igrači bili su ili studenti ili ljudi s fakultetskom diplomom. Istodobno, naši suparnici u drugoj ligi imali su po deset puta veće premije od nas', ističe Josip Suntešić.

A danas?
'Želimo biti uzorni, da se zna da je to Trešnjevka', podvlači predsjednik kluba Robert Brus.

Pa, već se i zna. Utorkom i četvrtkom igraju roditelji u sklopu natjecanja nazvanog baš po njima: Turnir roditelja. Pročulo se i za Trešnjevkino međunarodno natjecanje mladih do 11 godina od 17. do 19. lipnja, a u spomen na Stjepana Štefa Digulu održat će se veteranski turnir.

U prosincu, na sjednici skupštine, u svečarskom ozračju, dodijelit će se priznanja zaslužnima. I zapaliti torta sa 85 rođendanskih svjećica. Za zelenu boju Trešnjevkina dresa. Boju nade.