Od odlaska u igračku mirovinu 2003., Dino Rađa, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša svih vremena, čvrsto je odlučio da trener nikada neće biti. Međutim, svjestan je kako ima ogromno znanje i iskustvo kakvo ima rijetko koji trener na svijetu
Iz njegove generacije splitske Jugoplastike u trenerskim vodama okušali su se Velimir Perasović, Duško Ivanović, Luka Pavićević, Žan Tabak, Zoran Sretenović, Aramis Naglić, Ivica Burić, Teo Čizmić i drugi, a posljednji koji je izrazio želju da se okuša među trenerima najpoznatije je ime među njima Toni Kukoč.
Pametnome dovoljno. Očito se Kukoč, koji ima ogromno znanje, zaželio posla i želi svoje bogato znanje prenositi na igrače koji dolaze. Sličnih ambicija, međutim, nema njegov bivši suigrač Dino Rađa kojeg klupa ne zanima, ali daje podršku Kukoču.
'Da nekom objasnim kako treba igrati, DA, ali da budem trener, NE! Ono što znam o košarci puno ljudi ne zna. Iskustvo koje ja imam, puno trenera nema. Ali ne želim se time baviti jer bih morao biti u košarci 15 sati dnevno. Kad si igrač, košarkom se baviš tri-četiri sata dnevno, a kao trener odrekao bih se skijanja, godišnjeg odmora, putovanja, postao bih žrtva vlastite obitelji…', kazao je uvijek iskreno Rađa.
O Kukočevoj želji da se okuša kao trener kratko je rekao:
'Kod Tonija znanje nije upitno, ali po mom mišljenju, za mjesto izbornika treba imati određeno iskustvo. Pitanje je koliko je netko u stanju progutati eventualne pogreške, a mišljenja sam kako mu u početku pomoć definitivno treba… Ja se recimo na njegovom mjestu ne bih usudio takvo što.'
Na naše pitanje što bi napravio na Kukočevu mjestu kao mladi trener, Rađa je kao iz topa ispalio:
'Uzeo bih vrhunskog pomoćnika. Evo, meni bi bio dovoljan Božo Maljković koji je genijalac, a uz njega bih uzeo i jednog mladog i nepoznatog stručnjaka. Ali ponavljam, ja trener nikad ne bih bio.'
Velika brojka trenera iz njegove generacije splitske Jugoplastike uopće ga ne čudi, dapače…
'Škola koju smo mi prošli i ponajbolji treneri svijeta s kojima smo radili su razlog. Naučili smo puno od njih, a kad si cijeli život u tome, onda te to ganja. Nisu oni taj posao odlučili raditi zbog novca. Ja ih sve u potpunosti razumijem i normalno je da ih taj posao interesira. S druge strane, mene zanima biti sa ženom i djecom, zanima me putovati svijetom i vidjeti upoznati gradove koje dok sam igrao nisam stigao, jer sam 25 godina bio u tzv. zlatnom zatvoru i svijetom sam putovao kao kufer. Danas je to drukčije, ali kada sam ja bio igrač, nismo smjeli izlaziti i u ponoć smo morali biti u krevetu', dodao je Rađa.
