Izgledalo je kao da ta lopta putuje čitavu vječnost. Od trenutka kad je Luka Modrić na desnom rubu šesnaesterca 'slomio' Jordija Albu te stajnom nogom i vanjskim felšom uputio najljepši centaršut turnira, pa do onog kad je njegova nesuđena asistencija aterirala na glavu ustrčalog Ivana Rakitića, vrijeme kao da je usporilo.

Nizozemski kolumnist (i ranije Ajaxov team manager) David Endt jednom je napisao da 'velikanima sekunde traju duže nego običnim smrtnicima'. Mnogi vrhunski sportaši, čak i ako inače nisu osobito rječiti, u stanju su trenutak svoje najveće slave prepričavati kao da je trajao puno, puno duže nego u stvarnosti: sjetiti se svega što im je tada prošlo kroz glavu i analizirati svoj proces donošenja odluka koji je rezultirao pravim izborom.

Taj osjećaj kontrole nad trenutkom možda se ponekad u trenutku nadahnuća dogodi i prosječnim ili tek dobrim igračima, ali majstorima igre puno češće. U filmovima sportske tematike u pravilu te ključne momente gledamo u slow-motionu, a ponekad još i u ponovljenoj snimci. 'Bijeg u pobjedu', primjerice, Peleove škarice prikazuje usporeno i iz nekoliko kuteva.

No 'usporavanje vremena' je, naravno, iluzija. Veliki potezi ne dolaze nakon pomno analiziranih opcija nego refleksno. Znanost kaže da je riječ o pokušaju mozga da procesuira reakciju koja se dogodila u mišićima i do njega došla sa zakašnjenjem, kad je sve već bilo gotovo.

Možda Endtovu misao možemo reinterpretirati i tako da kažemo kako sekunde u osobito važnim događajima traju 'duže' nego u onim običnim, svakodnevnim. Poznato je da lučenje adrenalina ubrzava refleksne reakcije, što također dovodi do iluzije 'usporavanja' vremena. U trenutku kad smo vidjeli kako Modrić u 59. minuti upućuje onaj teledirigirani centaršut Rakitiću preko španjolske obrane, skočili smo na noge ili se barem trznuli u svojoj fotelji: već smo mogli vidjeti kako ta lopta završava u mreži, kako Hrvatska vodi 1-0 i kako je na pragu izbacivanja europskih i svjetskih prvaka.

Još je tomu pridonijelo i ono što se dogodilo neposredno prije. Bilićeva je Hrvatska početkom drugog poluvremena utakmice u Gdanjsku izašla iz čvrstog defenzivnog bloka, Modrić je otišao daleko naprijed i izvukao se na stranu, a Rakitić, koji nikad i nigdje nije bio među najbržima, pretrčao je pola terena kako bi se sam kao duh ukazao pred Ikerom Casillasom. Najbolji svjetski defenzivni vezni Sergio Busquets nije ispratio njegov trk i ostao je predaleko; Rakitić je trčao i trčao, gestikulirao i mahao rukama toliko da je njegov prodor sličio kultnoj sceni iz Pythonovog 'Svetog grala'...

A onda se ostatak akcije odvio u fast-forwardu, puno brže nego što nam treba da pročitamo sljedeću rečenicu. Rakitić je glavom pucao sa svega nekoliko metara, Casillas je refleksno obranio. Hrvatski navijači na tribinama PGE Arene i pred televizorima uhvatili su se za glavu; za glavu se uhvatio i Ivan Rakitić, kao i cjelokupni stožer hrvatske reprezentacije; Slaven Bilić raširio je ruke poput kipa Krista Iskupitelja u Rio de Janeiru.

Ako to i nije bila najbolja obrana Eura (jer udarac je išao sasvim blizu golmana), bila je jedna od najvažnijih – tko zna kako bi se raspleo turnir da je Hrvatska povela? Ali Casillas je tada bio vjerojatno najbolji vratar na svijetu; on je tu bio velikan i imao kontrolu nad trenutkom, njemu je taj treptaj od udarca do obrane trajao 'duže' nego svima nama. Duže i nego Rakitiću, tada tek dobrom igraču kojega se ljeto ranije Schalke razočarano riješio, pustivši ga za sitniš od 2,5 milijuna eura u Sevillu. Nalazio se u neizvjesnom razdoblju karijere, kad se nije znalo hoće li se dalje razvijati ili je najbolje već iza njega.

'To iskustvo pratit će me zauvijek', rekao je Rakitić engleskim medijima kad su ga prije nekoliko dana podsjetili na propuštenu priliku protiv Španjolske. 'Mislim da sam od njega puno naučio i nekako je od tog trenutka krenuo uspon u mojoj karijeri. Pogriješio sam tada, ali griješiti se mora da bi se napredovalo.'

A napredovao itekako jest, o čemu najbolje govori statistika. Prema portalu WhoScored, Ivan je s prosječnom ocjenom 7,94 najbolji središnji veznjak i ukupno deveti najbolji igrač u ligama 'petice'. U La Ligi su uspješniji samo Messi i Cristiano Ronaldo. Po ovim ocjenama, zasnovanim na opsežnim statističkim podacima prikupljenih tijekom utakmica, Rakitić se nalazi u idealnih europskih 11 dosadašnjeg tijeka sezone, a čak pet puta dosad je bio proglašen igračem utakmice.

Možete, naravno, biti skeptični prema tako senzacionalnim ocjenama i općenito prema korištenju analize statističkih podataka u procjenjivanju učinka nogometaša. Jasno je da te metode ne mogu reći cijelu istinu o kvaliteti igrača, ali jedini su realni pokazatelj – osim njih postoje još samo subjektivni dojmovi. Uostalom, kad pobliže pogledamo pojedine elemente Rakitićeve igre, jasno je zbog čega je na tolikoj cijeni.

U 15 ligaških nastupa postigao je 7 golova za Sevillu i dodao tome 6 asistencija. Stvorio je 25 prilika za gol, što je spektakularna statistika – primjerice, Andres Iniesta ih do sada ima 'tek' 15. Rakitić je i prošle sezone bio najuspješniji 'kreator' u La Ligi, a tijekom cijele 2013. samo je jedan grač u pet najjačih europskih liga, Marseilleov Mathieu Valbuena, stvorio više prilika za postizanje gola od Rakitića. Na popisu najboljih asistenata liga 'petice', također tijekom cijele 2013., od našeg su reprezentativca (13) uspješniji bili samo Özil (17) i Ribery (14).

Zanimljivo je i to što je te prilike u gotovo podjednakom broju stvarao s različitih dijelova terena: duboko iz veznog reda, s ruba šesnaesterca, lijevo, desno i pred samim golom. Po centaršutevima je u samom je europskom vrhu: nitko ove sezone nije uputio više točnih nabacivanja od njega (46, odnosno 3,1 po utakmici), a i postotak preciznosti (42,2%) mu je odličan ako se pozicija i učestalost pokušaja uzmu u obzir.

Rakitić nije od onih veznjaka koji maltretiraju loptu i odigravaju je u krug oko centra. Dodaje 58,5 lopti po utakmici s točnošću od 79,7%, s time da je prosječna duljina njegovog dodavanja 22 metra. Pokušava puno dugih lopti (7,5 po utakmici) od čega su 70,5% (5,3 po susretu) precizne; u kategoriji broja 'ključnih dodavanja' treći je u Španjolskoj. Preciznost šuteva mu je čak 67%, a s njegovim golgeterskim učinkom (pogodak u svakoj drugoj utakmici) bila bi zadovoljna i ogromna većina europskih napadača, o veznjacima da i ne govorimo. Uz sve to, i defenzivni je Rakitićev učinak vrlo značajan: 2,6 lopti po utakmici oduzima u izravnim duelima, a još 2,4 suparničkih dodavanja presječe.

Ukratko, od one promašene prilike u Gdanjsku 2012. Rakitić je strahovito napredovao i danas je ozbiljno dobar igrač. Postao je Sevillin kapetan, Transfermarkt ga procjenjuje na 15 milijuna eura, ali klub je izvjesio cijenu od čak 40... Andalužani su ljetos rasprodali nekoliko ključnih igrača (Negredo, Navas, Medel, Kondogbia...), zaradili 90 milijuna eura, pa im novac više nije tako prijeko potreban.

No Rakitić ima ugovor do ljeta 2015. i postaje izvjesno da je prerastao Sevillu te da nije sklon produžavanju vjernosti. Usprkos izjavama da uživa u Sevilli, logično je da se želi dokazati na još višoj razini. Bude li klub spreman spustiti nerealno visoku odštetu, oko Ivana će se 'poklati' najveći europski klubovi. Ako ga ne pusti sada, na ljeto će vjerojatno morati bude li želio nešto na njemu zaraditi, a Manchester United, Liverpool i PSG su među onima koji su izrazili zanimanje za njegove usluge. Ovih dana ga je i Tor-Kristian Karlsen, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za tržište transfera, u The Guardianu uvrstio među 20 trenutno najtraženijih igrača i preporučio ga crvenima s Old Trafforda...

Dečko iz Möhlina, koji je 1998. u euforiji izletio na balkon obiteljskog stana i popeo se na ogradu kad je Stanić zabio prvi gol Hrvatske na SP-u, na pragu je da uđe u ekskluzivni klub europskih velikana. I za reprezentaciju bi bilo sjajno da Rakitić preuzme konce igre u nekom takvom klubu, ali puno važnije od toga bit će kako će ga koristiti izbornik Kovač. Njegove sjajne partije u Sevilli samo su dokaz da mu je mjesto u srcu veznog reda, a ne na strani gdje ga je Štimac prethodno uludo tratio.

Modrić i Rakitić različiti su i u velikoj mjeri komplementarni tipovi igrača. Održe li obojica razinu forme, u Brazilu ćemo imati fenomenalni, svjetski tandem playmakera i naši će izgledi za prolazak skupine biti jako dobri i raspiriti nam maštu... Ako se nađu u još nekom 'vječnom trenutku', moguće baš opet protiv Španjolske, taj će put sekunda potrajati još malo duže.