Uoči svake sezone slušamo: 'Odlično smo se pripremili, jako se osnažili i napravit ćemo sve da se borimo za vrh.' No, kako to obično biva, do rujna je glavnina dilema riješena, pa se o investicijama govori malo drukčije. Ipak, to je sve stvar klupske politike, ali i mogućnosti, prvenstveno financijskih, zahvaljujući kojima se kadroviraju momčadi. Kod jednih postoji želja, kod drugih novac, no kada se stvari trebaju ukalupiti, onda je to dosta neizvjesno. A vidljivo je to i po popisu igrača koje ćemo svrstati u kategoriju 'razočarali i podbacili'.

Naravno, tu bi trebalo sagledati sve segmente - od ozljeda, života u (ne)ljubavi s trenerom do minutaže. Međutim, kako mnoge od tih priča neće dospjeti do naših ušiju jer se igrači (ili treneri) nemaju namjeru zamjerati poslodavcima, onda smo se osvrnuli na statistički učinak i pompozne najave kada su igrači mijenjali sredine. Također, to ne znači da se spomenuti igrači već sljedeće sezone neće nametnuti i da se o njima neće pričati kao odličnim nogometašima jer čisto sumnjamo da su zaboravili ono zbog čega su ih drugi i kupili. Očito im se neke stvari nisu poklopile, a kako se od njih najviše očekivalo, sada su i najveća razočaranja.

Anas Sharbini

Svi se sjećamo njegova pompoznog transfera iz Rijeke na Poljud, u paketu s bratom Ahmadom. Bio je Anas i pridruženi član hrvatske reprezentacije na Euru 2008. godine i s pravom se očekivalo da će prelaskom u veći Hajduk njegova karijera još ići prema gore. No od dolaska u Split u ljeto 2009. nije napravio gotovo ništa. Prvu sezonu neki su mu tolerirali kao adaptacijsku, no, nažalost, i ove je bio jednostavno - van forme, a podatak da je u ovoj sezoni zabio samo dva puta, na startu i u zadnjem kolu, govori dovoljno.

Danijel Subašić

Svojim je obranama isprovocirao i pozivanje u reprezentaciju, te je figurirao kao treći, pa čak i drugi vratar. Međutim, velik broj kiksova, posebice u proljetnom dijelu sezone, razoružao je Bilića, pa i Hajdukove trenere Vučevića i Mišu, tako da je Subašić u nekoliko kola formu morao tražiti na klupi, odigravši tek dvije trećine prvenstvenih dvoboja.
Besart Abdurahimi

Iako je još u godinama kada ga se može nazivati perspektivom, čini se da mu ova sezona neće ostati baš u najljepšem sjećanju. Naime, u sezoni 2009/10. Besart je slovio za jednog od najdarovitijih mladih veznjaka, a to je potvrdio i sa sedam prvenstvenih golova. No, ove cijele sezone zabio je tek jedan, što je svakako drastičan pad.

Ante Rukavina

Šibenski dragulj, kako su tepali Rukavini, zbog kojeg su svojevremeno ratovali Hajduk i Dinamo prije njegova preseljenja u Split, vratio se u Hrvatsku te zaigrao za Dinamo. Bio je Rukavina prije toga u Ateni, no očito se ni tamo nije uspio nametnuti jer sumnjamo da bi ga Grci tek tako pustili da jest. U Dinamu je odigrao tri prave utakmice, izbacio Györ, pogodio Villarrealu i - stao. Stajao je Ante jako dugo, a tek je Šibeniku uspio zabiti iz penala. Neki kažu da je to zato što ga Halilhodžić nije volio, no kako je Vahid sada prošlost, vidjet ćemo je li razlog uistinu uvijek u svima osim u napadaču.

Dodo

Brazilac koji je svojeveremeno igrao i u Dinamu te trebao biti zamjena za Eduarda da Silvu. Međutim, osim tek nekoliko telefonskih razgovora s puno poznatijim Duduom, ovaj je Brazilac imao malo dodirnih točaka s igračem koji se uspio dokazati i u Arsenalu i u Šahtaru. Zato se moglo i očekivati da Dodo preseli u manji klub, te se eventualno tako nametne. No, ni kod Jurčića među 'lokosima' nije ostavio zapaženijeg traga.

Goran Ljubojević

Bivši mladi hrvatski reprezentativac koji se ove zime vratio iz švedskog AIK-a trebao je biti Osijekov džoker, no u jedanaest utakmica ovog proljeća zabio je samo jedan pogodak. Iako je i u Švedskoj dosta igrao, Ljubojević se ni ondje nije nazabijao, baš kao ni u Zagrebu prošle sezone. Očito je da se s ovim igračem nešto događa jer ozljede su daleko iza njega, pa je sada pitanje tko će ga od trenera znati vratiti u golgetersku formu.

Sammir

Iako je jesenas briljirao te natjerao svog šefa Zdravka Mamića da ga gura u hrvatsku reprezentaciju kako bi se na njemu što više zaradilo, pa je čak i Bilić u rukavicama rekao da bi se Sammir uskoro mogao pojaviti među 'kockastima', ovaj je Brazilac u proljetnom dijelu bio samozatajan. Oduševio je Sammir protiv Villarreala, bio prva violina Halilhodžićeva sastava te je po tom učinku zaslužio mjesto i na listi najboljih. No, proljetni je dio ponudio potpuno drukčiju sliku. Alkohol i triježnjenje u policiji, noćni izlasci, pad forme obilježili su Sammirovo proljeće. Pitanje je koja je prava slika ovog igrača.

Tomislav Bušić

Nakon nekoliko promašaja Hajdukove struke koja nije osjetila tko jest, a tko nije igrač, dojam je bio da se i Tomislav Bušić našao na tom popisu. Čekao je svoju pravu priliku u 'bilom' dresu, ali nije je dočekao. Potom se otisnuo u Izrael, ali kako privikavanje na inozemne uvjete nije baš lako, onda se ni mizeran učinak od jednog gola u 19 utakmica nije smatrao prestrašnim. Bušić se vratio u Hrvatsku, obukao dres Slaven Belupa te smo se nadali njegovoj eksploziji. No, očito pravom Dalmatincu nije sjela podravska klima, pa se u 15 utakmica tek jednom upisao među strijelce. No, još uvijek vjerujemo da ovaj 25-godišnjak može puno, puno više.

Goran Vučević

U još jednoj tmurnoj Hajdukovoj sezoni teško je reći da su krivci treneri. No, kad se zna je Stanko Poklepović uveo 'bile' u skupinu Europske lige, a Ante Miše na jedvite jade sačuvao drugo mjesto, onda se u najtežoj situaciji nalazi Goran Vučević. Hajduk je na zimski odmor otišao s pet bodova zaostatka za Dinamom i pod Marjanom su se nadali da bodovna razlika 'modrih' nije nedostižna. Međutim, u nastavku sezone Hajduk je s 'modrima' korak držao tek četiri kola, do poraza u Maksimiru, i svima je bilo jasno da više ni Vučević ne može spasiti 'bile'. Debakli u Varaždinu, odnosno kod kuće s Karlovcem bili su samo potvrda tih crnih slutnji, a danak lošoj klupskoj politici platio je upravo Vučević.