Iako joj je bio otvoren put, hrvatska rukometna reprezentacija nije uzela medalju, a nije ju svojom igrom ni zaslužila. S druge strane, Danska je bila žrtva najtežeg mogućeg puta u nokaut fazi natjecanja, zbog čega je ostala bez medalje koja joj po kvaliteti objektivno definitivno pripada...
Svjetsko prvenstvo u Kataru ponudilo je iznenađenja kojima se malotko nadao uoči početka. Poljska i Katar našli su se u polufinalu, a reprezentacije poput Hrvatske i Danske morale su se zadovoljiti borbom za peto mjesto.
Moramo biti objektivni. Hrvatska nije svojom igrom zaslužila osvajanje medalje. Mučila se u svim težim utakmicama, a protiv protivnika više kvalitete zabilježila je dva poraza. Goluža i njegovi izabranici imali su priliku lako se probiti do finala, uzeti srebrnu medalju i vratiti se sretni kući, no zabrljali su. Međutim, ne bi ta medalja bila zaslužena, jer definitivno postoje tri reprezentacije bolje od Hrvatske i one su zaslužile podijeliti kolajne.
Ipak, jedna od te tri reprezentacije ostala je ovaj put kratka. Danska nije uspjela uzeti medalju, iako ju je svojom igrom definitivno zaslužila. Momčad izbornika Gudmundssona stvarno nije imala sreće. Izvukla je najtežu skupinu u kojoj su je još i Argentinci uhvatili na spavanju za pokazalo se kobni remi u prvom susretu. Iako bez poraza, završili su Danci tek drugi u grupi i time zakomplicirali kompletan ždrijeb.
Unatoč sjajnog igri predvođenoj odličnim šutevima i proigravanjima Mikkela Hansena, Danska je ostala kratka za gol u posljednjim sekundama u četvrtfinalu protiv Španjolske. Sa Slovencima i Hrvatima zatim se lako obračunala u borbi za peto mjesto, no mala je to utjeha.
Danska, Francuska i Španjolska. Tri su reprezentacije koje zaslužuju medalje na ovom SP-u. Hansen i društvo ostat će bez nje. Po kvaliteti igre, nepravedno. No, ždrijeb je katkad nemilosrdan. Pogotovo ako te protivnik poput Argentine, u prvom kolu uhvati na spavanju...