'We're gonna win the league!', odzvanjalo je Anfieldom već dva sata prije početka susreta s Manchester Cityjem. Poslije utakmice odzvanjalo je još dvostruko jače i glasnije.

Prastari stadion izgrađen još prije punih 130 godina – kad je na njemu igrao Everton, a Liverpool F.C. nije ni postojao – mjesto je na kojemu ne možete ne osjetiti strahopoštovanje prema povijesti i veličini kluba. Tu je 1906. možda najslavnija tribina na svijetu: Spion Kop, nazvana po brdu u Južnoj Africi gdje su stotine mladića (mnogi od njih iz Liverpoola) izgubile život u Drugom burskom ratu.

Jarbol koji stoji pored Kopa nekoć je bio dio slavnog parobroda SS Great Eastern, koji je sredinom 19. stoljeća bio najveći brod ikad izgrađen. Tu su i Shankly Gates, vrata posvećena legendarnom menadžeru Billu Shanklyju, s riječima 'You'll Never Walk Alone', kao i spomenik žrtvama Hillsborougha s vječnim plamenom.

Nijedan stadion na svijetu, a gotovo sigurno i niti jedan drugi klub, nije toliko bremenit poviješću.

I tu se, baš na dan kad je cijela Engleska obilježavala 25 godina od pogibije 96-oro Liverpoolovih navijača u tragediji na stadionu Hillsborough u Sheffieldu, igrala utakmica za koju se znalo da može biti presudna u utrci za naslov – naslov koji Liverpoolu izmiče već 24 godine.

Među navijačima je postojao realni strah da će se momčad slomiti pod težinom emocija i povijesnog značaja susreta. Minuta šutnje, jedna od najdojmljivijih masovnih izvedbi 'You'll Never Walk Alone' ikad. No Redsi su od samo početka navalili kao opsjednuti, brzo poveli i kasnije povećali vodstvo; City je zatim pokazao kvalitetu i mentalnu snagu izjednačivši rezultat te je izgledalo kao da će ga i preokrenuti... Dosta je repova oko sudačkih odluka i onoga što se moglo ili 'trebalo' dogoditi – ali ono što se jest dogodilo je da je Liverpool zabio za 3-2 i pobijedio.

Do kraja prvenstva ima četiri utakmice – ako sve četiri dobije, bit će prvak neovisno o tome što naprave Manchester City i Chelsea. 'U nekim dijelovima utakmice osjećao sam se kao da sat ide unatrag', rekao je kasnije kapetan Steven Gerrard. 'Ali sada su nam ostala četiri finala. Ljudi kažu da je ovo bilo najveće, ali ne slažem se. Mislim da nam je sada najveće ono iduće nedjelje protiv Norwicha.'

Redsi sada imaju deset ligaških pobjeda u nizu, uključujući one protiv Evertona (4-0), Arsenala (5-1), Manchester Uniteda (3-0) i Tottenhama (4-0). Prvi put u pola stoljeća premašili su brojku od 90 golova u sezoni i prvi put od 1986., svojeg zlatnog doba, zabili preko 50 na Anfieldu.

Nitko, baš nitko, to nije očekivao. Ako kaže da jest, onda ili laže ili je lud.

Nitko osim možda karizmatičnog menadžera, 41-godišnjeg Brendana Rodgersa. 'Ne morate potrošiti 80 milijuna funti u jednom ljetu da biste napali titulu', rekao je vlasnicima kluba kad je na početku prošle sezone došao iz Swanseaja i zamijenio klupsku ikonu Kennyja Dalglisha, nakon što im je predstavio svoju viziju budućnosti kluba detaljno opisanu u manifestu na 180 stranica teksta.

Od početka svog mandata iskazivao je hrabrost – u prvoj utakmici na Liverpoolovoj klupi, a bilo je to baš protiv Manchester Cityja (2-2), pružio je debi 17-godišnjem Raheemu Sterlingu, a igra momčadi bila je napadačka i neustrašiva. Ali Rodgers nije hodao sam tim putem. Od prve sezone s njim je i pomalo tajnoviti doktor Steve Peters, jedan od njegovih najbližih suradnika koji individualno radi s igračima.

Tko je on? Psihijatar koji se specijalizirao za pomaganje sportašima da postignu bolje rezultate. Radio je s britanskim biciklistima, s šampionom snookera Ronniejem O'Sullivanom i britanskim olimpijcima na OI u Londonu 2012.

A što on točno radi? 'Steve Peters neće pomoći igračima da brže pretrče 100 metara, niti da bolje izvedu 'Cruyffov okret', niti da preciznije upute dugo dodavanje', kaže kapetan Steven Gerrard. 'Ali ono što osobno mogu jamčiti je da, ako mu igrači vjeruju, može pomoći s mentalnom pripremom i shvaćanjem kako um funkcionira – pogotovo u situacijama kad je pritisak veliki.' Gerrard još kaže: 'Nakon rada s njim postao sam puno strpljiviji i bolji kao osoba. Pomogao mi je također i na planu igre'.

Petersov model rada, zacrtan u njegovoj knjizi 'The Chimp Paradox', oslanja se na Freudov strukturalni model psihe koja se sastoji od ida, ega i super ega. Laički rečeno, njegov je zadatak pomoći igračima da 'u glavi' odvoje snove od realnih ciljeva. Svi Liverpoolovi igrači radili su s njime i Petersu se pripisuje dio zasluga za 'pripitomljavanje' Luisa Suareza, kao i za razvoj mladih domaćih nogometaša koji kucaju na vrata engleske reprezentacije.

Bez kvalitete igračkog kadra i trenera sve bi to bilo uzalud, ali Petersov rad možda je bio jezičac na vagi koji je psihički očvrsnuo momčad. O njemu se govori kao o čudotvorcu. U posljednje vrijeme doktor je stekao gotovo mistični status, priča se o njegovom mogućem prelasku u Manchester United, a s Rodgersovim dopuštenjem angažirao ga je i Roy Hodgson za SP u Brazilu.

'Igrat ćemo bez straha bez obzira na suparnika', tvrdi Rodgers. 'Protiv svakoga ćemo tražiti dominaciju i mislim da nećemo imati problema. Nema straha. Ako se počnete bojati, to je početak neuspjeha. A mi smo samo uzbuđeni – ničega se ne bojimo jer znamo da svakoga možemo pobijediti! Ovdje osjećam nostalgiju, onaj pravi osjećaj starog Liverpoola opet je tu. Čak je i huk tribina drugačiji nego do sada...'

U 90 minuta na Anfieldu, međutim, Liverpoolovi snovi pretvorili su se u stvarnost i sada sve ovisi o njegovim igračima. Četiri utakmice, četiri finala. Walk on, walk on, with hope in your heart...