Roditelji i trener Ivan Vidolin uvjerili predsjednika kluba dr. Martina Tine Časla da osnuje i ženski sastav, koji već žanje uspjehe
Zagrebački stolnoteniski klub dr. Časl u prvom dijelu natjecanja u hrvatskoj Super ligi u devet susreta postigao je devet pobjeda sa skorom 36:1. Osnovan 1997. u Novom Marofu pod imenom ŠSTK Marof, klub je uzletio desetak godina poslije izborom dr. Martina Tine Časla za predsjednika i selidbom u Zagreb uz istodobnu promjenu imena. Dvaput zaredom, 2010. i 2001. godine, stolnoteniski klub dr. Časl osvojio je naslov hrvatskog prvaka.
'Obrana naslova ne bi smjela doći u pitanje ni ove godine, iako ćemo nastupiti bez Ryu Seung Mina', kaže predsjednik kluba dr. Martin Tino Časl.
A malo je nedostajalo da priča o nesvakidašnjem stolnoteniskom uzletu ostane pusta tlapnja.
'U četvrtfinalu kadetskog prvenstva Jugoslavije 1970. igrao sam s Jožom Urhom (poslije reprezentativcem, danas priznatim trenerom u Italiji, op.p.). U petom setu bilo je 32:30 za Urha. Tada sam bacio reket i rekao sebi: nije to za tebe. Urha sam, naime, odmaknuo od stola pet metara, no uspio je vratiti 'prasicu', koja je liznula rub stola, pa sam tako izgubio meč. Trideset godina nije me bilo u stolnom tenisu. A onda, za ljetovanja na moru, sin Sven Tino počeo je igrati stolni tenis. Tako sam se vratio. Krv nije voda', prisjeća se sa smiješkom dr. Martin Tino Časl.
Stolnoteniski klub dr. Časl koristi prostore u osnovnoj školi Kreativan razvoj i u Privatnoj gimnaziji dr. Časl.
'U lipnju 2010. trener Ivan Vidolin i roditelji mojih učenica, a inače su djevojke trenirale u drugim klubovima (Rakovac, Tubikanec, Markati, Bobnar i Češković) zamolili su me da uz mušku momčad u sklopu kluba pokrenem i ženski pogon. Tako smo od ljeta 2010. krenuli i sa ženskim sastavom. Nikad nisam imao ambicija osnovati ženski sastav, no trener Ivan Vidolin uvjerio me da su djevojke izuzetno talentirane te kako bi bilo lijepo poduprijeti ih. Problem je bio najviše u tome da tada za ženski pogon nismo dobivali apsolutno ništa, a troškovi su ipak značajni (naknada treneru, trošak dvorane, putovanja i prijavnine na brojnim turnirima itd.). I za mušku momčad, već seniorske prvake države, dobili smo samo 22.500 kuna za cijelu 2010. godinu, što je bilo premalo za troškove domaćih putovanja, a kamoli za sve ostalo. No, ipak sam se dao nagovoriti', objašnjava dr. Časl.
Muški sastav u polufinalu je srednjoeuropske Superlige pobijedivši među ostalim suparnicima i četvrtfinalistu Lige prvaka praški El Nino 7:0 i 6:3.
