Najbolji samoborski brdski biciklist i državni prvak svake godine načini kakav ultramaratonski pothvat, a želja mu je da u disciplini cross country nastupi na Olimpijskim igrama 2016.
Filip Turk (21), trostruki hrvatski prvak u brdskom biciklizmu u olimpijskoj disciplini cross country, u kojoj se utrke održavaju na kružnim stazama s usponima i spustovima, uspio je u nesvakidašnjem pothvatu. U sklopu humanitarne akcije za udrugu Debra, djecu leptira, u sedam i pol dana od Samobora do Samobora preko Pule, Zadra, Dubrovnika, Knina, Nove Gradiške, Donjeg Miholjca i Svetog Martina na Muri prevalio je put dug 2.500 kilometara. Što na cestovnom, što na brdskom biciklu. U kamperu su ga pratili Peter Snelec, Vedran Stančić i Klara Snelec, a dio put uza nj je vozio i Josip Šimić.
Biciklističke ture bile su duge, ceste svakojake, pa su Turkove dnevne vožnje trajale i po 14, 15 sati na dan.
'Volim pomicati vlastite psiho-fizičke granice, izvući iz tijela maksimum. Za to je prijeko potrebno naporno i mnogo trenirati', ističe Filip, inače član samoborskog kluba Šišmiš.
Začudo, na ultramaratonu nije imao kriza. Psiha je, kaže, važna. Ako pada kišta, u redu, pada, s tim se valja pomiriti. Puše li vjetar, u redu, usporiš tempo. Za vrijeme ultramaratona smršavio je možda jedan kilogram, no izgubio je 60 tisuća kalorija.
Biciklizmom se počeo baviti prije šest ljeta.
'Dotad sam osam godina igrao nogomet, u obrani, stopera ili bočnog, no privlačili su me, da tako kažem, adrenalinski sportovi. Tako sam počeo skakati s biciklom, izvoditi trikove', okriva.
Serviser bicikala Tomica Bošnjak uputio ga je u klub. I tako je počela Filipova biciklistička karijera. Podupire ga klub Šišmiš, a vježba pod stručnim nadzorom trenera Igora Jandrečića. I Filipova sestra Ana, koja se bavila atletikom, uz brata je zavoljela brdski biciklizam. Dobar bicikl za taj sport stoji i po pet tisuća eura. Novo vozilo potrebno je svake sezone. Filipu je nov bicikl darovao sponzor. On vraća ustrajnim treninzima, uspjesima i ultramaratonskim pothvatima. Lani je, recimo, trčao od Samobora do Osijeka te biciklom vozio od Osijeka do Dubrovnika.
Sve to nije ostalo bez odjeka. Filipu su se počeli javljati ljudi nudeći pomoć.
Samoborci i članovu udruge Debra radosno su, s tortama, dočekali Filipa u Samoboru nakon ovogodišnjeg ultramaratona.
Filip zasad radi u biciklističkoj radionici.
'Završio sam srednju školu, vezan sam i poslom uz bicikl, kanim upisati i Višu trenersku školu. Želim ostati u biciklizmu', najavljuje.
Makar svake godine nastoji (i uspijeva!) načiniti kakav ultramaratonski pothvat, ipak ima i jednu skrivenu želju: izboriti sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Riju 2016.
'To je moja želja iz sjene', nasmije se na kraju.
