Primož Roglič (27) svojevrsno je sportsko čudo. Sa slovenskom reprezentacijom bio je svjetski juniorski prvak i doprvak u skijaškim skokovima, a nakon teškog pada na Planici odlučio se za novu karijeru. Sjeo je na bicikl i oduševio svojim uspjesima...
Slovenija je sportska velesila, barem što se skijaških skokova tiče. Među brojnim nadarenim skijašima skakačima, onima kojima su stručnjaci predviđali sjajnu karijeru, bio je i Primož Roglič. Možda mali Primož nije bio najbolji, ali svoje mjesto u juniorskoj reprezentaciji je izborio.
Te 2007. godine slovenska juniorska reprezentacija skijaša skakača - u kojoj je bio Primož Roglič - osvojila je titulu svjetskog prvaka. Sezona se za njega sjajno razvijala, s 18 godina bio je na korak od ulaska u svjetsku elitu, stalni natjecatelj u Svjetskom kupu skijaša skakača, među najboljima u svojoj generaciji.
No, tada se dogodila nesreća koja mu je zauvijek promijenila život i usmjerila karijeru. Samo nekoliko tjedana nakon osvajanja naslova svjetskog juniorskog prvaka, 15. ožujka 2007. godine, Primož je skakao pred svojom publikom, na Planici. Na skakaonici/letaonici s koje se 'milijun' puta spustio do tada, koju je poznavao do detalja. Ali, ovo je izuzetno opasan sport, samo jedan mali, ali krivi, potez dijeli skijaše skakače od katastrofe i teškog pada. Bilo da je to kriva procjena i loš odraz, možda neočekivani nalet vjetra koji se ne može 'kompenzirati' na vrijeme ili loše 'kormilarenje' rukama... Padovi su izuzetno teški, ozljede često i po život opasne...
Primož Roglič je spuštanje niz samu skakaonicu odradio rutinski, dobro se odrazio, a onda je uslijedio užas. Skije su mu se razdvojile, on je pokušao rukama 'uhvatiti' ravnotežu, ali potpuno je izgubio kontrolu nad letom u najgorem trenutku, u točki kad je doslovno bio na maksimalnoj visini!
Pad je bio zastrašujući, Primož je od udarca izgubio svijest, padao je niz okomitu padinu skakaonice doslovno odbijajući se od ledeno-snježne podloge kao krpena lutka. Gledatelji su zanijemili, pad je zaista izgledao užasno. Liječnička je ekipa odmah stigla, a Roglič je bez svijesti ležao na snijegu. Brzo su ga imobilizirali i prebacili u najbližu bolnicu. Nitko nije znao kakve će posljedice ostaviti takav pad i koliko su ozlijede teške.
Nevjerojatno, ali osim što se dobro natukao, Primož Roglič nije imao težih ozljeda! Sezona je ionako bila gotova pa je imao dovoljno vremena za potpuni oporavak. No iako nije bilo težih fizičkih posljedica, slovenski je skijaš skakač priznao kako su psihološke posljedice bile puno teže i osjetnije. Koliko god bio svjestan da su šanse da se takav pad ponovno dogodi, samopouzdanje mu je splasnulo, a prije svakog skoka nelagoda je bila sve veća i veća.
'Bio sam tada uvjeren da su skijaški skokovi moj životni put', kazao je Roglič prisjećajući se pada i nastavio:
'Kad malo bolje razmislim, danas ne bih rekao da je taj pad usmjerio moju sportsku karijeru. Uostalom, nakon njega sam skakao još pune četiri godine. I uvijek sam vjerovao da ću uspjeti iako možda nisam bio potpuno ispunjen i sretan. Ali, volio sam skokove, zahvalan sam za sve iskustvo koje sam stekao kao skakač. Pad? Ne, nije to bio splet nesretnih okolnosti, pogreška je bila samo moja!'
Četiri godine kasnije Primož Roglič odlučio je odbaciti skije i potražiti neke druge izazove. Imao je 22 godine i volio motore. Brzina mu je bila 'u krvi', ali nekako 'to nije bilo to'. Nakon malo razmišljanja, 2012. godine prodao je motor i kupio - bicikl! Oni skeptični će reći - s konja na magarca... No u slučaju Primoža Rogliča to nije slučaj.
Počeo je trenirati, iako s 22 godine nije lako promijeniti sport i krenuti praktički od nule. Dok se bavio skokovima nije smio previše voziti bicikl zbog opterećenja mišića nogu...
'Do tada uopće nisam imao bicikl', priznao je Primož i nastavio:
'No tu i tamo sam pratio biciklizam, gledao sam Tour de France, Giro d'Italia, pratio Lancea Armstronga i njegove pobjede. Ali mi nije padalo na pamet da bi jednog dana mogao biti profesionalni biciklist. Ne, nikako. Ali, dogodilo se...'
Prelazak u novi sport nije bio lak, ali Primož Roglič očito je rođeni sportaš, čudo od čovjeka koji može promijeniti sport i u novom okruženju biti najbolji. Kao skijaš skakač može se pohvaliti letom od 183 metra, ali očito to nije bilo dovoljno da ga zadrži na skijama i snijegu. Bicikli su bili zanimljiviji. Novi je izazov shvatio ozbiljno i nakon četiri godine 'upao' na veliku scenu.
Svjetska je javnost za njega doznala 2016. godine kad je 1. etapu Gira d'Italia završio samo sa stotinkom zaostatka za kasnijim pobjednikom Tomom Dumoulinom. Potom je pobijedio na 9. etapi i priča se 'zakotrljala', Primož Roglič postao je ozbiljna biciklistička faca jer etapu na Giru ne osvajaš slučajno.
Sve je kulminiralo prošlog tjedna kad je Roglič postao prvi Slovenac koji je osvojio etapu na Tour de Franceu! U etapi dugoj 183 kilometra, s dva uspona najvišeg ranga, uspio je pobjeći grupi na 30 kilometara od cilja i pobijediti! Primož je uspio pokoriti Alpe! Prvi se popeo na najvišu točku ovogodišnjeg izdanja Toura, visoku 2642 metra!
'Odlučio sam pobjeći na samom početku uspona i vidjeti kamo će me to dovesti', priznao je nakon velike pobjede Roglič i nastavio:
'Dodatni poticaj bila je činjenica da su me gledali djevojka, rodbina i prijatelji. To mi je dalo dodatnu snagu!'
No i dalje sve zanima samo strah od padova. Oni biciklistički ponekad izgledaju puno gore nego njegov na skakaonici...
'Padovi su dio obaju sportova. Kad sam krenuo u biciklizam, znao sam da će biti padova. Čak su padovi na skakaonicama puno rjeđi nego oni biciklistički koji su, čini mi se, puno opasniji. Na nekim spustovima jurimo 90 ili 100 kilometara na sat, moraš paziti na bicikliste ispred sebe, 'osjećati' one iza, biti spreman reagirati u sekundi iako najčešće ne možeš utjecati na nesreću... Čak su i posljedice pada s bicikla teže - dobro je ako samo oguliš kožu na asfaltu. Boli, neugodno je, ali zaraste i ideš dalje. Sve je dobro dok se ne polomiš...' zaključio je novi slovenski sportski heroj Primož Roglič.
