Ovih dana je europski nogomet, a ponajviše Barcelonu, uzdrmala vijest o sankcijama koje je FIFA nametnula katalonskom gigantu. Zbog deset maloljetnih igrača iz inozemstva koji su registrirani za Barcu i igraju za njene mlađe kategorije klub je kažnjen zabranom ulaznih transfera u naredna dva prijelazna roka.

Barcelona je pripremila žalbu i u službenom priopćenju natuknula kako se radi o napadu na La Masiju, njenu akademiju i samo srce kluba, u kojoj djeca osim najboljih uvjeta za nogometni razvoj dobivaju i kvalitetno školovanje te odgoj, ali zapravo nije pobila ono za što je se optužuje. Činjenica koju ne može opovrgnuti je da su ti igrači doista u njenom sustavu i da igraju službene utakmice – iako time ne krši nijedan zakon (kao što je navedeno u klupskom priopćenju), krši FIFA-ine propise koji zabranjuju transfere maloljetnih igrača. A svjetska je nogometna organizacija u posljednje vrijeme postala vrlo odlučna u namjeri da ta propise dosljedno provede u djelo.

Postoje tri iznimke od tog pravila. Maloljetni igrač može se transferirati unutar zemalja Europske unije, ali samo ako je navršio 16 godina; zatim ukoliko su njegovi roditelji promijenili zemlju boravišta iz razloga koji ne smiju biti povezani s transferom te još u slučaju da je nogometaševo prebivalište udaljeno manje od 50 kilometara od državne granice koju treba prijeći da bi stigao u zemlju u kojoj igra.

Budući da su Barcini igrači o kojima se govori iz Južne Koreje, Kameruna i Nigerije, jasno je da se ove iznimke ne primjenjuju – osim ako su se svih deset obitelji talentiranih nogometaša baš slučajno preselile u Španjolsku...

Veliko je pitanje koliko su ova pravila pravedna. Da su bila na snazi kad je Barcelona dovodila 13-godišnjeg Lionela Messija, taj se prelazak nikad ne bi dogodio – i ne samo to, za Messija danas po svoj prilici ne bismo ni čuli, jer ni njegova obitelj ni klub u Argentini nisu imali novca za hormonalnu terapiju kojoj je nogometaš bio svakodnevno podvrgavan, a bila je nužna za njegov normalan tjelesni razvoj.

Isto tako, na nogometnoj karti vrlo vjerojatno ne bi bilo ni Eduarda. I on je u Dinamo došao kao maloljetnik, a u to vrijeme u rodnom Brazilu nije redovito igrao ni u podmlatku svoje tadašnje momčadi Bangu Atletico Clube. Dolazak u Zagreb zapravo je spasio njegovu karijeru...

Sankcije nametnute Barceloni, i bez obzira kako završila njena žalba, dovode u pitanje sličnu praksu po pitanju maloljetnih nogometaša i u drugim klubovima – a takvih je itekako bilo. Jedan takav slučaj nama bi u Hrvatskoj uskoro mogao postati osobito zanimljiv.

Istovremeno s vijestima o sankcijama Barci, na tportalu ste mogli pročitati vijest i vidjeti sjajan gol koji je u derbiju juniorske lige protiv Rijeke postigao Endri Cekici.

Kasnije se time pohvalio i hrvatski prvak na svojim službenim stranicama... Mladiću je 17 godina i dolazi iz Albanije, u kojoj je član tamošnje reprezentacije do 19 godina, a u veljači je registriran za Dinamo.

Albanija, naravno, nije članica Europske unije. Cekicijev obiteljski dom je u Pogradecu koji jest unutar 50 kilometara od granice – ali one s Makedonijom. Pa onda – možda se njegova obitelj preselila u Hrvatsku zato što su mama ili tata dobili posao i radnu dozvolu?

Istina je, zapravo, da je Cekici u Dinamu još od ljeta. U srpnju prošle godine prešao je iz albanskog drugoligaša KS Pogradeci u Teutu iz Drača (alb. Durrës) i odigrao jednu utakmicu (točnije: 10 minuta) u kvalifikacijama za Europsku ligu protiv moldavske Dacije, a već krajem istog mjeseca bio je na probi u Maksimiru. Bio – i zadovoljio.

Dana 5. kolovoza 2013. albanski je portal Asport donio vijest naslovljenu: 'Službeno: Dinamo Zagreb potpisao talentiranog 16-godišnjaka Endrija Cekicija'. U njoj se kaže da je mlado lijevo krilo prošlo na probi i da je njegov transfer vrijedan 60 tisuća eura, a uz vijest je objavljena i fotografija mladića u Dinamovom dresu te ispisnica iz Teute s pečatom i potpisom. Istu cifru navodi i Transfermarkt, ali uz datum prelaska 7. veljače 2014, kad je Cekici preko HNS-a službeno registriran za Dinamo.

Bivši dinamovac Džemal Mustedanagić izbornik je albanske U17 selekcije, tako da nije teško pogoditi kojim je putem išlo skautiranje i dovođenje ovog talenta. No nogometaš nije mogao biti odmah registriran za Dinamo: ne (samo) zbog spomenutog FIFA-inog propisa, nego i zbog onog drugog, koji zabranjuje dva prelaska istog igrača unutar istog prijelaznog roka – a Cekici je samo mjesec dana ranije prešao iz Pogradeca u Teutu.

Bez obzira na to, posljednjih osam mjeseci proveo je u Zagrebu – o čemu svjedoči i njegov profil na Facebooku, ali i intervju koji je potkraj 2013. dao Asportu. 'Važnu ulogu u nogometaševoj karijeri igra sudbina', rekao je tada. 'Ono što mogu napraviti je naporno raditi kako bih jednog dana pošao putem Modrića i Kovačića. Ali u ovom trenutku moram biti čvrsto na zemlji i usredotočiti se na sadašnjost.'

U uvodu ovog članka kaže se: 'Zadnjih godina puno je mladih talenata napustilo Albaniju i otišlo u Europu. No Endri Cekici je iznimka, jer on je prvi koji je iz klupske akademije otišao u europski klub. Kad mu je bilo svega 16, prešao je iz Pogradeca u Teutu, a zatim u redove balkanskog diva – zagrebačkog Dinama...'

Asportovog reportera zanimalo je kako se Cekici aklimatizirao na život u Zagrebu i uvjete u Maksimiru. 'Razlike su jako velike', rekao je mladić. 'Počevši od jednostavnih stvari kao što je teren, pa do kompleksnijih, poput načina treniranja, menadžmenta itd. Ukratko, ovdje je sve unaprijed programirano.'

Mladi Albanac u intervjuu kao svoje uzore navodi Cristiana Ronalda i Marca Reusa, a iznosi i svoje planove za neposrednu budućnost: 'Dosad sam mogao igrati samo u prijateljskim utakmicama, jer dokumentacija nije bila riješena. Ali treneri su jako zadovoljni mnome i od siječnja ću moći nastupati u službenim susretima, najprije za mladu ekipu. Vjerujem da će vrlo brzo doći i debi za prvu momčad, ali sve je na meni.'

Cekici će tek u studenom ove godine navršiti 18 godina. Prilično je izvjesno da njegovim transferom Dinamo krši FIFA-in pravilnik na isti način kao što je to učinila Barcelona i za što je sankcionirana. Čekaju li i Dinamo sankcije?

Donekle sličnu situaciju imao je i splitski Hajduk sa svojim kosovskim napadačem Arlindom Bashom. On je na Poljudu proveo gotovo dvije protekle godine, ali nije mogao biti registriran sve do svoje punoljetnosti – dijelom je to bilo zbog toga što FIFA (još uvijek) ne priznaje nogometni savez Kosova, a dijelom i zbog spomenute regulacije koja onemogućuje transfere maloljetnika iz jedne u drugu zemlju.

No dok Hajduk nije mogao registrirati Bashu prije njegova 18. rođendana, Dinamo je Cekicija mogao gotovo devet mjeseci ranije – a postoji i dokaz da je transfer ostvaren još u ljeto 2013, kad je igraču bilo 16 godina i osam mjeseci.

Sve to govori u prilog onima koji tvrde da je Dinamo privilegiran u HNS-u u odnosu na druge hrvatske klubove. Portal Nogometplus ovih dana objavio je priču o tome kako su Dinamo i HNS prekršili još jedan FIFA-in propis – onaj koji kaže da je pet godina maksimalno trajanje ugovora s profesionalnim nogometašem. Nekoliko dinamovaca, uključujući Arijana Ademija, Duju Čopa, Marcela Brozovića, Josipa Pivarića i Jozu Šimunovića, ima dulje ugovore.

Je li pravda jednaka za sve? I može li i Dinamo uskoro očekivati da će mu FIFA pokucati na vrata kao što je to napravila Barceloni?