Na temu pod radnim naslovom 'kako postati vrhunski sportaš' te kako i na koji način djecu usmjeriti u sport, imali smo priliku razgovarati s poznatim sportskim psihologom Borisom Balentom

Koliko je sportska psihologija bitna u individualnim, a koliko u momčadskim sportovima?

'Teško je procjenjivati je li sportska psihologija bitnija u individualnom ili momčadskom sportu. Naime, glavni cilj psihološke pripreme je usvajanje tehnika kojima će sportaši (ali i treneri) unaprijediti i učiniti stabilnijom vlastitu izvedbu, tako da je s tog aspekta psihološka priprema značajan segment u oba slučaja. Iako se često može čuti da je u individualnim sportovima psihološka podrška važnija jer se sportaš mora sam nositi s pritiskom, te kako sva odgovornost pada na njezina/njegova leđa, treba naglasiti kako to ne znači da u momčadskim sportovima nema pritiska, samo se on može manifestirati na malo drukčiji način.'

Na koji način potaknuti današnju djecu da se bave sportom i odvojiti ih od TV ekrana ili igraćih konzola?

'Ako pričamo o organiziranom bavljenju nekom sportskom aktivnosti, prvi korak je da za dijete odaberemo sport koji će mu biti zanimljiv i privlačan (uključujući i samo dijete u taj proces odabira), te koji će mu odgovarati s obzirom na njegove karakteristike (temperament, sposobnosti, konstituciju i sl.). Nadalje, važno je da se dijete osjeća ugodno tijekom bavljenja sportom (izvor te ugode može biti sama vrsta aktivnosti, društvo s kojim trenira, trener ili trenerica koji se sviđaju djetetu). Ako želimo dijete potaknuti na bavljenje fizičkom aktivnosti, također trebamo biti svjesni kako djeca mnogo uče po modelu, tj. opažajući ponašanje roditelje, tako da ako se roditelji bave nekom fizičkom aktivnošću, tada oni prenose pozitivan sustav vrijednosti o vježbanju na svoju djecu. Stoga osmislite slobodno vrijeme u kojem ćete zajedno s djetetom provesti u nekim sportskim aktivnostima ili vježbanju. Bilo bi korisno kada biste se i sami počeli baviti nekim sportom ili fizičkom aktivnošću. Ne treba naglašavati kako time ne činite samo dobro svojem djetetu, već i sami sebi.'

'Važno je da vlastitim stavovima i vlastitim ponašanjem djeci bavljenje sportom prezentiramo kao poželjnu i pozitivnu aktivnost. Ako je bavljenje sportom ili nekom fizičkom aktivnošću jedna od obiteljskih vrijednosti, tada je mnogo vjerojatnije da će i dijete kao član takve obitelji prihvatiti te vrijednosti kao vlastite. Dobrobiti proizašle iz bavljenja sportom ili fizičkom aktivnošću su brojne (naravno ako se provodi na ispravan način i u dobrom okruženju): od pozitivnog utjecaja na zdravlje, preko razvoja pozitivnih vrijednosti poput zalaganja, ulaganja truda, poštivanja pravila, suradnje i sl. do druženja i stjecanja prijatelja.'

Kakvu ulogu imaju roditelji u počecima bavljenja sportom njihove djece?

'Roditelji tu imaju vrlo značajnu ulogu budući da malo dijete ima potrebu svidjeti se roditelju, i to najčešće tako da oponaša roditelja ili da radi ono što će kod roditelja naići na odobravanje i pohvalu. Također, roditelji su ti koji su odgovorni za svoju djecu, u pravilu za njih donose odluke, određuju okruženje u kojem će se dijete nalaziti te time stvaraju određene navike kod svojeg djeteta. Ako roditelji većinu vremena provode neaktivno ispred televizora ili računala, a još k tome dijete nema društvo ili siguran prostor za spontanu fizičku aktivnost, vrlo je vjerojatno da će i samo birati neku fizički pasivniju aktivnost. Stoga trebamo biti svjesni da za početak malo dijete netko treba odvesti/otpratiti na trening ili u park kako bi se ono uopće počelo baviti sportom (bilo organizirano u nekom klubu ili na igralištu i parku).'

Što ako dijete ima veliku želju za bavljenjem sportom i podršku majke, ali ima jako loše uvjete (prijevoz, termini, samohrana majka...)?

'To je svakako problem o kojem bi trebali razmišljati odgovorne osobe na razini lokalne zajednice. Svakom djetetu bi trebalo biti dostupno dovoljno sigurnog i uređenog prostora za sport i igru (parkovi, igrališta, sportski tereni i dvorane) kako bi mu se omogućilo bavljenje sportskim i fizičkim aktivnostima. Jedan od primjera je i program u školama 'Vikendom u sportske dvorane' pomoću kojeg se bavljenje sportom nastojalo učiniti dostupnijim široj populaciji djece. No i u tim situacijama je iznimno važna podrška roditelja i voditelja programa koji bi trebali zainteresirati djecu za uključivanje u takve programe jer u suprotnom sve ostaje samo zgodna ideja na papiru. Nažalost, to je česta situacija u Hrvatskoj.'

Treba li biti uporan s djecom i na neki način ih tjerati da se bave sportom?

'Da, trebamo biti uporni i dosljedni, no tjeranje djece na bavljenje sportom nije poželjno jer se može dogoditi kontraefekt, a to je da zamrze odlazak na trening. Međutim, to nikako ne znači da treba dijete pustiti da samostalno odlučuje koji dan mu se iz trenutnog hira ide na trening, a koji dan mu se ne ide. Dijete treba učiti da postoji odgovornost dolaženja na trening ako se odlučilo baviti nekim sportom. Zato je već u početku poželjno djetetu objasniti da neće uvijek biti lako i da će biti situacija kada mu se neće dati ići na trening, no da ako smo se odlučili nečime baviti, tada trebamo biti redoviti na treninzima zbog vlastitog napretka, ali i radi drugih koji s nama treniraju (ekipa, trener), budući da su dio naše ekipe. Dijete treba učiti kako uz svaku odluku dolaze obaveze i odgovornost. No, ako postoji veliki otpor kod djeteta, najprije provjerite o čemu se radi; treba isključiti mogućnost lošeg odnosa trenera prema djetetu, negativne atmosfere na treningu i sl. Da bismo smanjili vjerojatnost odustajanja djeteta od sporta, vrlo je važno da što pomnije odaberemo aktivnost te da u prvoj fazi dopustimo djetetu da isproba razne aktivnosti kako bi uvidjelo koji sport i koje okruženje (trener, ekipa) mu najviše odgovaraju.'

'Angažman sportskih psihologa u praksi je kod nas relativno nova pojava. Možda zapravo ne i toliko nova, koliko nedovoljno afirmirana i proširena. Pritom treba znati kako nije neuobičajeno da se javi otpor prema onome što nam je nepoznato. Moje iskustvo je da ako i postoji određeni otpor, on nestaje kada uz dobar pristup dobijete mogućnost objasniti i demonstrirati o čemu se zapravo radi. Sportski psiholog je dio stručnog tima, te kao takav doprinosi ne samo kroz izravan rad sa sportašima, već i kroz rad s drugim članovima stožera. Kada sportaši i treneri prepoznaju korist od sportskog psihologa, tada nemate problema s otporima.'

Kada je najbolje za dijete da se počne baviti sportom?

'Dijete se već od najranije dobi može početi baviti nekom fizičkom aktivnošću ako su zahtjevi prilagođeni njegovom fizičkom (mogućnost izvođenja aktivnosti) i kognitivnom razvoju (razumijevanje zahtjeva, pravila) te ako se radi o poticajnom okruženju koje brine o psihološkoj dobrobiti djeteta. Iz psihološkog aspekta vrlo je važno da se dijete prerano ne uključuje u sustav natjecanja, budući da je važno da prije toga ono razumije natjecanje te da može razlučiti poraz od izvedbe, truda i zalaganja. Većina stručnjaka slaže se kako se tek dijete starije od 10, 11 godina može emocionalno i kognitivno nositi s neuspjehom natjecanja te tek tada može razumjeti sustav natjecanja. Naravno, ta granica uvelike ovisi o temperamentu djeteta i okolini u kojoj se nalazi, stoga je i u kasnijoj dobi važan individualni pristup djetetu. Također, treba pratiti reakciju djeteta na neuspjeh te mu biti podrška kako bi se naučilo nositi s neuspjehom i kako bi zadržalo daljnju motivaciju za bavljenje sportom. Nažalost neki roditelji toliko teško proživljavaju neuspjeh vlastitog djeteta, da u takvim situacijama, kad ih dijete najviše treba, nisu u stanju biti podrška i utjeha svojem djetetu. Roditelji bi trebali biti svjesni kako natjecanje nije mala stvar za dijete, posebice ako ono nije svjesno kako činjenica da je izgubilo ne mora značiti da je generalno loše, da se nije dovoljno trudilo ili pak ako smatra kako je porazom razočaralo roditelja. Sport je takav sustav da u pravilu 'uvijek netko mora biti drugi, ako je netko ispred njega.'