Neredi koji su prekinuli futsal ogled između Dinama i Nacionala dobili su i svoj nastavak kroz izjave dvojice srpskih reprezentativaca za Sportki žurnal
Predsjednik Nacionala Ivica Đolo fizički je napadnut na tribini u vrijeme odigravanja utakmice, a u kratkotrajnom kaosu koji je uslijedio sramotne udarce su na parketu primili i gostujući igrači Pavlić i Čujec. Utakmica je prekinuta, Dinamo čeka sankcije... Sve je jasno, 'platiti' mora.
Ali dio priče, koji je bio iznimno zastupljen u praćenju nemilog događaja od strane srpskih tabloida, bode u uši i dušu. Gospodin Đolo, i njegov klub u službenom priopćenju, tvrdili su kako su srpski reprezentativci Mladen Kocić i Borko Surudžić tijekom dvoboja bili suočeni s vulgarnim uvredama koje su čak i citirane (Budemo vas vješali(!?), ubij, na vrbe...), iako se u dvorani zaista ništa slično nije čulo.
Srećom, ovaj dio priče je nestao nakon što su prozvani igrači u razgovoru za beogradski Sportski žurnal otkrili što se zaista dogodilo.
'S nama dvojicom je bilo sve u redu, nikakvih problema nismo imali niti je bilo ikakvih uvreda. Udarani su nam predsjednik kluba i suigrači, ali nas nitko nije niti dirao niti vrijeđao. Iza ovog incidenta nije politička priča, zakazala je organizacija utakmice što je iskoristilo desetak huligana i epilog ste svi vidjeli. Što se nas tiče, u Hrvatskoj smo dvije godine i nismo imali niti jednu lošu situaciju. Dapače, osjećamo uvažavanje i poštovanje na svakom koraku,' kaže Borko Surudžić, dok Kocić prisnažuje.
'Prekid derbija nije imao veze s nacionalizmom. Problem nije nastao zbog nas dvojice niti smo mi bili ičija meta. Ostajem u Nacionalu, a žao mi je što se sve dogodilo. Huliganima nije mjesto na terenu, nanijeli su veliku štetu svom klubu.'
Dinamo nakon svega Nacionalu, a pogotovo njegovim udarenim igračima, duguje - svakodnevne isprike. Ali nakon ovako bezobraznog i zlonamjernog preuveličavanja dižući tenzije na nepostojeći skliski nivo ksenofobije i predsjednik Ivica Đolo Dinamu duguje - barem jednu. Ionako će ih Bandić natjerati da se rukuju i smiju, ma koliko im to teško palo.