’Bilo nam je teško iz godine u godinu putovati po Portugalu, Ukrajini, Poljskoj i ostalim europskim zemljama i diviti se njihovim stadionima. Zato smo odlučili napraviti jedno moderno zdanje, kako bi naši navijači mogli uživati, a mi konkurirati za velika natjecanja i događanja’, poručili su iz Nogometnog saveza Švedske, koji je u srijedu u Stockholmu otvorio jedan od najmodernijih stadiona u Europi.

Šveđani su u zdanje u Solni, koje se nalazi u susjedstvu dojučerašnje nacionalne arene Rasunda, uložili oko 300 milijuna eura, a planove o izgradnji započeli su prije gotovo deset godina. Sam stadion svojevrsna je kombinacija najmodernijih u Europi - vanjština je gotovo identična Bayernovoj Allianz Areni, budući da stadion ’mijenja boje’ po potrebi, za pokretni krov su kao uzor uzeli onaj u Amsterdamu, a same tribine dosta su slične onima na Emiratesu. Komfor je teško i opisati - jumbotron ekran gleda na sve četiri strane, u slučaju hladnoće, kao sinoć, krov se navlači za petnaest minuta, a grijanje je podešeno na 20 stupnjeva.

Tri bloka tribina na Friends Areni (ime je otkupila Swedbank i poklonila ga lokalnoj organizaciji za borbu protiv nasilja) na nogometnim utakmicama moći će primiti 50.000 gledatelja, dok će na muzičkim zbivanjima - prvi je već rasprodani nastup megapopularnih Swedish House Mafia - kapacitet rasti na 65.000.

Stadion će koristiti i AIK, koji je koristio i Rasundu, s tim da će za domaće prvenstvo koristiti tek donje ringove tribina, a od jučer je ovo i dom reprezentacije Švedske. Cilj je, naravno, privući velika natjecanja u Stockholm - prvo je finale Europskog prvenstva za žene iduće godine - ali i finala klupskih natjecanja, prije svega Lige prvaka.

Teško je ovu priču usporediti s hrvatskim prilikama. Maksimir se raspada, no otkud Hrvatskoj u krizi 300 milijuna za stadion? Švedski nogometni savez ovaj je stadion planirao i na njegovu izgradnju se fokusirao u zadnjih deset godina. Međutim, švedski primjer ipak je malo drugačiji. Naime, nije se Savez fokusirao samo na izgradnju jedne nacionalne arene i sve ostalo bacio u drugi plan. Štoviše, generalno švedski nogomet pred sebe je stavio infrasrukturu kao apsolutni prioritet.

Na ljeto 2013. će u Stockholmu biti završen još jedan stadion, sa upola manjim kapacitetom ali gotovo jednakim komforom, a u posljednjih nekoliko godina nove stadione su dobili i Malmo, Goteborg, Kalmar, Sodertelje, Vaxjo, Linkoping, u potpunosti su renovirani oni u Norrkopingu i Sundsvallu, djelomično i stadion u Orebru. Sve to u posljednjih pet godina!

Jednostavno, Šveđani su izabrali drugačiji sistem - odrekli su se besmislenih ulaganja u precijenjene igrače (prosječna plaća jedva prelazi 5000 eura) i prolazne europske rezultate i posvetili se boljem organiziranju prvenstva. Za razliku od velike većine ostatka Europe, pa i nas na Balkanu, ne troše novac kojeg nemaju. Klubovi su financijski stabilni i što je možda i najvažnije, jako realni. Nema fantazija o europskim uspjesima, nema nostalgije za dobrim starim vremena i života u prošlosti - Švedi žive u sadašnjosti, u kojoj je prosjek gledatelja na stadionima svake sezone sve veći, a borba za titulu najneizvjesnija u Europi. Ove godine do kraja su se borile četiri ekipe, a prvak je bio Elfsborg, šesta različita momčad u šest posljednjih godina.

Dakle, ne mogu se podičiti s deset primljenih golova u Ligi prvaka, ne mogu u prazno obećavati kule i gradove svake sezone, ne mogu ni dovoditi skupocjene Južnoamerikance i davati im državljanstva, ali mogu iskoristiti ono što imaju, biti realni i stvoriti zanimljivo i zdravo nogometno okruženje u kojemu uživaju.