Brzo se u košarkaškim krugovima proširila vijest da je, nakon teške bolesti, preminuo Petar Skansi, bivši proslavljeni košarkaš i uspješan trener koji je u povijesti hrvatske košarke ostao zapamćen kao prvi izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.

>> [FOTO] Umro je Petar Skansi, košarkaški izbornik koji je Hrvatsku odveo do olimpijskog srebra u Barceloni 1992.

'Baš me pogodila ta vijest iako sam znao da se Pero borio s opakom bolešću. Zauvijek će mi ostati u lijepoj uspomeni, bio je trener ispred svog vremena. Ovim putem izražavam sućut obitelji Skansi u svoje osobno ime te u ime HKS-a. Ipak je Pero Skansi izbornik koji je zasad ostvario najveći uspjeh u povijesti hrvatske košarkaške reprezentacije. To olimpijsko srebro iz Barcelone 1992. godine bilo je nešto posebno', tužnim glasom za tportal je rekao Stojko Vranković, jedan od 12 igrača koji su bili dio tog hrvatskog Dream Teama. Teško je nalazio prave riječi...

'Pero i ja upoznali smo se, koliko se sjećam, negdje u Istri kada sam bio na pripremama kao mladi igrač Zadra. Iskreno, ne sjećam ga se kao igrača, ali sam od starijih kolega čuo puno priča o tome kakva je igračina bio!' dodao je Vranković, a prvi put surađivao je sa Skansijem u kvalifikacijama za Olimpijske igre 1992. godine.

'Već tada Skansi je bio veliko trenersko ime i imao je iza sebe bogato iskustvo, bio je jako cijenjen u Italiji. Svi iz reprezentacije smo se brzo našli s njim na istoj valnoj duljini, a dosta je i pomoglo to što je bio vrhunski igrač pa je znao kako treba s nekima od nas. Sve je on kužio i uvijek je bio otvoren i pristupačan.'

Prisjetio se Stojko i trenutaka u kojima je trebalo podići glas i dodatno motivirati igrače. Jedna priča iz Barcelone 1992. posebno je zanimljiva:

'Igrali smo protiv slabašne Angole i Skansiju je ideja bila, uoči ključnih utakmica, odmoriti najbolje igrače s naglaskom na Dražena Petrovića. No sve je otišlo u pogrešnom smjeru... Igrači koji su dobili priliku nisu se najbolje snašli i gubili smo 15-ak razlike u prvom poluvremenu. Tijekom pauze Skansi je ušao u svlačionicu i održao je povijesni i pomalo mangupski govor koji nas je sve podigao i natjerao da odigramo kako treba. U nastavku utakmice zaigrali su i neki igrači koje je želio odmoriti pa smo vrlo lako dobili tu utakmicu.'

Prisjetio se Stojko i cijelog tog puta preko kvalifikacija do nastupa na Olimpijskim igrama 1992. godine i povijesnog finala protiv originalnog američkog Dream Teama te Skansijeve uloge.

'Te ratne 1992. nas igrače zaista nije trebalo posebno motivirati jer smo ipak preko noći dobili priliku zaigrati na Olimpijskim igrama pod zastavom Hrvatske. No sjećam se da nas je zapravo trebalo smirivati u nekim situacijama kada bi, od silne motivacije i ponosa, sve otišlo u pogrešnom smjeru. E tu je Skansi uvijek odigrao ključnu ulogu i točno je znao što treba reći i što želimo čuti. U tim situacijama vidjelo se da je kao igrač prošao sve živo i svaka njegova riječ imala je težinu. Bio je poseban…', završio je za tportal Vranković.