U razgovoru za tportal.hr 30-godišnji Zadranin Subašić nekoliko je puta naglasio kako se ne zamara rekordom koji sa 1.176 minuta bez primljenog gola koji drži golman Bordeauxa Gaëtan Huard iz sezone 1992/93. Kako Subašiću ide u posljednje vrijeme, nije nemoguće da ugrozi ovaj 22 godine stari rekord jer je trenutačno 791 minutu bez primljenog gola u francuskom prvenstvu. Posljednji gol u prvenstvu primio je 29. studenoga prošle godine.

'Ne zamaram se rekordom, ali zasad mogu biti prezadovoljan. Iskreno, dok si na golu, uopće o tome ne razmišljaš, a kada završi utakmica, shvatiš kako je to stvarno puno minuta bez primljenog gola. Meni je ipak važnije da igramo dobro, a radije bih primio gol pa da pobijedimo recimo sa 2:1 nego da igramo 0:0', kazao nam je Subašić kojeg ugovor za Monaco veže do ljeta 2017. godine.

'U Monacu mi je sjajno jer vodimo miran život, a kriminala uopće nema. Djevojka Antonia i ja ovdje zaista uživamo, a moram reći kako je klima bolja nego u mom Zadru. Nedavno sam proslavio 30. rođendan, a moram reći da se nikad ovako dobro nisam osjećao. Baš sam to neki dan govorio prijatelju Jerku, a najvažnije je što sam opušten i što više nema onog pritiska koji me mučio kada sam bio mlađi.'

U nedjelju (14:00) njegov Monaco gostuje kod Guingampa, a ako i na toj utakmici uspije sačuvati mrežu, sljedeća je utakmica u prvenstvu ona protiv Montpelliera na Valentinovo 14. veljače. Ako u te dvije utakmice ne primi gol, stići će do brojke od 971 minute bez primljenog gola. Tisuću minuta bez gola zvuči nestvarno.

'Ne bih ja išao tako daleko. Prvo treba proći gostovanje kod Guingampa koje će biti vrlo nezgodno jer u toj momčadi svi lete terenom. Travnjak je manjih dimenzija, kao u Zadru, i neće nam biti lako', kazao je Danijel koji već godinama ispod klupskog i reprezentativnog dresa nosi majicu s fotografijom tragično preminulog prijatelja Hrvoja Ćustića. Kaže da je to njegova amajlija i da će majicu nositi cijelu karijeru.

'Na ovaj način Ćusta živi sa svima nama koji smo ga poznavali. Moj dragi prijatelja Ćusta nikad neće biti zaboravljen.'

Posebna je tema reprezentacija Hrvatske u kojoj je, nakon pet-šest godina stažiranja i čekanja prilike, napokon dobio mjesto u prvih 11?

'Kada sam kao klinac počeo trenirati u Zadru, maštao sam o tome, često sam pomislio: Ajme, samo da mi je za repku zaigrati! Sada mi je najveća želja braniti za Hrvatsku na velikom natjecanju, a nadam se da će to biti ovdje u Francuskoj na Euru 2016. Kada su klupske želje u pitanju, želja mi je da izborimo nastup u Ligi prvaka.'

Često Subašić s nostalgijom govori o rodnom Zadru gdje je kao klinac obožavao igrati košarku s vršnjacima. Prisjetio se i basketa koji je igrao uz Roka Stipčevića, povremenog košarkaškog reprezentativca koji trenutačno igra za talijansku Romu.

'I danas volim, čim uhvatim slobodno, zaigrati basket s prijateljima. Obožavam košarku kao i svaki Zadranin. Ovdje u Monacu nemam gdje igrati, ali ponekad suigračima pokažem što znam na pripremama.'

U Francuskoj se često druži s proslavljenim reprezentativcem Dadom Pršom koji je u Monacu ostavio dubok trag kao igrač. Ponekad ga posjeti u mjestu Villafrance gdje živi s obitelji.

'Često se čujemo ili razmijenimo poruke, a najdraže mi je posjetiti ga u Villafranceu gdje zajedno odemo u jedan hrvatski restoran koji vodi naš prijatelj Ante. Naravno, Dado i ja najviše razgovaramo o nogometu, a kada ga gledam kako je posvećen radu s djecom, vidi se kako se potpuno posvetio trenerskom poslu. Kada razmišljam o njegovoj karijeri, naježim se jer je prošao težak put da bi uspio. Moj je put bio težak jer sam sa 16-17 godina morao u GOŠK iz Dubrovnika te sam nakon suspenzije, jer nisam želio ostati u Dubrovniku, prebačen u Metalac iz Osijeka. Bilo mi je teško, ali nisam posustao. Ali u usporedbi s Pršom, to je ništa, njegova je igračka karijera posebna.'

Za kraj je nekoliko riječi kazao i o bivšem suigraču Jerku Mikuliću…

'Jerko i ja poznajemo se iz dresa NK Zadar kada sam tek započeo karijeru i maser mi je još od dana kada sam bio igrač Hajduka. Nakon igračke karijere, koju je ranije završio zbog teške ozljede koljena u Ukrajini kada ga je kao igrača Karpatyja iz Lavova potrgao Brandao, posvetio se poslu fizioterapeuta. Tada sam mu obećao: jednoga dana kad odem u inozemstvo, ideš sa mnom! Naravno, nije mi vjerovao, ali, eto, već je tri godine ovdje, od čega zadnjih godinu i pol dana radi u omladinskoj školi Monaca', kazao je za kraj Subašić koji je sretan i ponosan što se kao tinejdžer uspio odmaknuti od najezde raznoraznih menadžera i lažnih obećanja. Kaže da se nije bilo kako probiti od Zadra do Hajduka te nakon toga do Monaca.

'Ne bih ništa mijenjao u svojoj karijeri. Dragi Bog mi je vratio da sam danas tu u Monacu i sav se naporan rad isplatio. Sve što sam u karijeri prošao gledam kao životnu školu.'