Nakon što su čelnici Hajduka i Hrvatskog nogometnog saveza, na inicijativu predsjednika HNS-a Davora Šukera, dogovorili na sastanku u Splitu kako će se dvije kvalifikacijske utakmice nogometne reprezentacije; 12. lipnja protiv Italije te 10. listopada protiv Bugarske igrati u Poljudu, mnogi su se s pravom pitali kako je došlo do takvog obrata i što je pravi razlog
Tijekom svoje igračke karijere, ako postoji jedna riječ koja može obilježiti Šukera kao napadača ili igrača, onda je to vjerojatno – minijatura. Davor nije bio napadač prototipa Mandžo, koji je izgarao i radio za ekipu u oba smjera igre, on je bio tipična 'devetka', igrač za kojeg može vladati dojam da ništa ne radi na terenu, a onda gotovo iz ničega, zapravo odjednom, postigne pogodak,
Igrajući za reprezentaciju, vjerojatno su baš njegovi potezi među onima koji se najviše pamte. Minijature poput loba Schmeichela, rolanja Koepkea, 'vanjske' protiv Nizozemske ili nevjerojatnog primanja lopte protiv Iraca neki su od trenutaka za pamćenje i povijest naše reprezentacije.
No, otkad je preuzeo ulogu predsjednika HNS-a, nije zasjao niti se iskazao svojim slavnim minijaturama. U pamćenju ostaje samo jedna, kada je na svoju inicijativu dogovorio prijateljsku utakmicu s Argentinom, za koju se kasnije, suprotno kritikama, nije pokazalo da je imala ubojit učinak na stanje naših igrača za susret protiv Italije. Odluka da se utakmice protiv Bugarske i Italije igraju na Poljudu, prva je 'uredska minijatura' Davora Šukera, a gledajući strogo iz perspektive političkog trenutka, mogla bi biti također odluka za pamćenje.
Staviti fokus na dilemu želi li Šuker doista da se te utakmice igraju u Splitu do krajnje je mjere besmisleno. Prava su pitanja – zašto je došlo do promjene odluke, te tko su potencijalni pobjednici/gubitnici ovakve odluke? A, kako sada stvari stoje, gledajući u kontekstu, vlada dojam kako je Šuker uspio za sebe i Savez izgraditi win/win poziciju. Pa, zašto je baš sadašnji trenutak taj koji donosi pobjedu za Šukera i HNS?
Najžešće kritike rada Saveza i Šukera (kojeg se naziva i Mamićevom marionetom) dolaze s juga, centrirano iz Hajduka, a kulminirale su odlukom da momčad ne istrči na derbi protiv Dinama. Sve kritike počivaju u osnovi na tri točke; prva je pitanje regularnosti lige, suđenja, delegiranja te nadležnosti zaštitarskih službi/policije; druga je pitanje donošenja odluka u reprezentaciji i navodne protekcije nekih klubova; treća se odnosi na izbjegavanje Poljuda, odnosno favoriziranje Maksimira kada je riječ o najvećim utakmicama reprezentacije, a posredno i razdvajanje Dalmacije od reprezentacije.
U jeku tih kritika i zategnutih odnosa s Hajdukom, dogodile su se poneke stvari koje su vjerojatno potencirale ovakvu odluku. Osim što je prije kakvih desetak dana Zdravko Mamić jako izložio Šukera rekavši kako je on htio da se igra u Splitu, riječi Darija Srne imale su velikog odjeka. Ne zato jer je on izrazio želju da se igra u Splitu, već zato jer si je Torcida zabila 'autogol velik kao kuća' kada su ga gotovo pa doslovce proglasili izdajnikom. Time je Torcida na sebe, ali posredno i na Hajduk (koji se jest ogradio od te izjave, ali ne dovoljno snažno) nakalemila gomilu negativnog publiciteta, kritizirajući ne samo čovjeka koji je kapetan reprezentacije, već i poznati humanitarac koji je pomogao brojnim ljudima u Hrvatskoj, na posredan i neposredan način.
U jeku tih zbivanja, te najboljeg učinka reprezentacije u povijesti kvalifikacija, čime su i brojni Kovačevi kritičari pomalo utišani (pogotovo nakon njegove autokritike poslije same utakmice), došlo je vrijeme za obrnuti ploču, za prebaciti lopticu na drugu stranu ping-pong stola. A vjerojatno u ovom trenutku nije bilo boljeg načina da se to napravi nego da se Splitu obećaju dvije najveće utakmice hrvatske reprezentacije. Moguća su tri scenarija, a u svakom Šuker i Savez mogu izaći kao pobjednici...
SCENARIJ prvi; sve prođe dobro, na terenu i na tribinama
Ukoliko Hrvatska reprezentacija iz spomenute dvije utakmice izvuče barem četiri boda i tako zapravo osigura barem drugo mjesto u skupini, to će biti rezultatski uspjeh. Što se tribina tiče, teško da se mogu očekivati soneti ili ode posvećene Davoru Šukeru, sasvim suprotno, vjerojatno će pasti i koja uvreda prema HNS-u. Ali, dok god to ne bude značilo potencijalni prekid utakmice, kao što je bio slučaj u Milanu, situacija na tribinama će se moći proglasiti uspjehom. Pa čak i ako poslije susreta dođe neka packa od Uefe, kao što je primjerice došla poslije utakmice protiv Norveške.
U tom slučaju, pa čak i ako reprezentacija ostvari i manje od četiri boda, svi će moći sebe prikazati pobjednicima. U Hajduku će moći biti zadovoljni jer su dokazali da Split zaslužuje velike utakmice, kojima će se moći nadati i u budućnosti, ali pravi će pobjednik biti Šuker. Prvo, jer je prepoznao trenutak i kao veliki čovjek (i na apel kapetana) promijenio svoju odluku, te prvi tako pružio ruku pomirenja Splitu. Drugo, jer je pokazao koliko je važna njegova pozicija u Uefi, pošto je mogao urgirati i promijeniti odluku o domaćinstvu, iako je istekao rok.
SCENARIJ drugi; nešto pođe jako po zlu, bilo na terenu ili na tribinama
Ukoliko bi reprezentacija (što je vrlo malo vjerojatno) osvojila samo jedan bod iz te dvije utakmice (pod pretpostavkom da je na tribinama sve bilo ok), javila bi se stara pitanja zašto na Poljudu Hrvatska igra lošije. Tada bi iz Hajduka morali reći kako je riječ o slučajnosti, a Šuker bi ponovo mogao poentirati kako očito Split možda i nije idealan za velike susrete, iako je on imao najbolje namjere.
Puno je zanimljivija situacija ukoliko bi na tribinama nešto pošlo po zlu. Nakon Milana, Hrvatska je istrošila dobar dio kredita kod Uefe, te bi mogla slijediti stvarna drakonska kazna ukoliko se neke stvari ponove. Ako dođe do eskalacije, iz Hajduka bi morali preuzeti dio krivnje, a Šuker bi tada imao 'vječni adut' u svom rukavu kada bi se određivao domaćin utakmica reprezentacije. Osim toga, mogao bi, vjerojatno i potpuno realno, tvrditi kako je jedino on uspio na sastanku Izvršnog odbora Uefe spriječiti da se Hrvatskoj ne oduzmu bodovi ili ne izbaci kompletno iz kvalifikacija.
SCENARIJ treći; domaćinstvo se ipak ne uspije dodijeliti Splitu...
Ovo je vjerojatno po snazi najslabiji od svih scenarija, jer se ništa mnogo ne bi promijenilo. Šuker bi morao tvrditi kako je pokušao to progurati, ali nije uspio. Pritom, morao bi igrati na kartu budućnosti (utakmica protiv Bugarske) koja bi time dobila na težini. Iz Hajduka bi pomalo došli 'na štih' te mogli pobuditi i sumnju koliko je cijela priča bila realna od samog početka, ali na tome bi i ostalo.
Bilo kako bilo, ukoliko se utakmica protiv Italije uspije premjestiti u Split, biti će to prva velika Šukerova uredska minijatura, situacija u kojoj može poentirati što god da se dogodi na terenu ili na tribinama...
