Kada su čelni ljudi Hajduka zahvalili na suradnji švedskom treneru Jensu Gustafssonu, mnogi ljubitelji nogometa bili su uvjereni da će na klupu kluba s Poljuda stići Litavac Valdas Dambrauskas, trener koji je s Goricom bio hit HT Prve lige. Razlog je naravno sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius, s kojim je sjajno surađivao u Gorici.

'Jako sam sretan što sam ovdje, što sam opet u Hrvatskoj. Ovaj je klub jako poznat ne samo u regiji, već diljem Europe, po svojoj povijesti i navijačima. Velika je privilegija za mene biti dio ovog kluba. Dat ću sve od sebe da pružim Hajduku ono što zaslužuje', kazao je Dambrauskas po dolasku na Poljud, a potpisao je ugovor do 2024. godine.

Poruka Hajduku i Torcidi: Ne želim dati prazna obećanja, ali...

No kako će 'kliknuti' s Torcidom, kako će se snaći u Splitu… baš nitko ne zna.

Kao pravi intelektualac i gospodin, nije se zaletio izjavama i obećanjima. Bio je vrlo oprezan kada su u pitanju očekivanja:

'Ne želim dati prazna obećanja, ali vam mogu obećati da ćemo dati sve od sebe. Imat ćemo snage, strasti, znanja. Želim da momčad napreduje što je prije moguće', poslao je jasnu poruku Dambrauskas.

O tom 44-godišnjaku - koji je rođen gradiću Pakruojisu sa svega 5000 stanovnika - mediji su već naveliko pisali pa je tako poznato da je svoju nogometnu priču započeo u Londonu, u kojem je trenirao djecu iz najopasnijih gradskih četvrti. I često je znao govoriti da je to 'bila najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi'.

Od malih nogu, još kada je imao trinaest godina, odlučio da želi biti nogometni trener, a do 25. godine aktivno je igrao nogomet u trećoj litavskoj ligi. No kada je shvatio da neće postati vrhunski nogometaš, odlučio se odseliti u Englesku, a novac za put i smještaj zaradio je u litavskom TV kvizu ili, točnije, njihovoj verziji 'Milijunaša'. Kviz se zvao 'Šeši nuliai – milijonas' (šest nula - milijun).

On i tadašnja djevojka krenuli su na put koji je djelovao kao prava avantura, a zapravo mu je to bio najbolji potez u životu. I time je dokazao da će napraviti sve kako bi uspio.

Ne srami se reći da je dolaskom u London radio razne poslove kako bi preživio pa je tako dostavljao novine, zatim je dostavljao poštu, a radio je i kao trgovac. Imao je i jednokratni posao kao soboslikar u vrtiću i to ga je inspiriralo da privatno čuva djecu te tako dodatno zaradi. Ukratko, ništa ga nije moglo zaustaviti da uspije u svom planu.

No cijelo vrijeme imao je viziju i radio na tome da postane nogometni trener pa je tako od zarađenog novca upisao tečaj, a ubrzo nakon toga i sveučilišni studij sportskih znanosti.

Boravak u Londonu i kontakti koje je skupio pomogli su mu da postane stalni gost nogometnih akademija Fulhama, Manchestera i Brentforda. U njima je, kaže, jako puno naučio i danas velik dio toga primjenjuje u klubovima u kojima radi.

Ono što je kod Dambrauskasa fascinantno – a kao svaki Litavac lud je za košarkom i zna sve o Ciboni i Žalgirisu sredinom 80-ih godina – to je da je veliki ovisnik o šahu, iz kojeg crpi inspiraciju i osnove taktike. Jednom prilikom rekao je da je 'odigrao više šahovskih partija u životu nego što je odgledao nogometnih utakmica', što dovoljno govori o tome koliko je zaluđen tom igrom.

Kakve to šah ima veze s nogometom? Pitajte Dambrauskasa

'U nogometu često kažemo - pokaži mi svoj vezni red i ja ću ti reći kakvu momčad imaš. Isto je u šahu. Prva stvar koju moraš napraviti je vladati centrom. Šah je pridonio mom nogometnom znanju, ali ne u sferi taktike, nego u sferi kontrole emotivnog stanja', kazao je jednom prilikom za NovuTV Dambrauskas.

Nakon boravka u Londonu i stjecanja zvanja nogometnog trenera jedno vrijeme vodio je mlađe uzraste litavske reprezentacije, zatim klubove iz svoje zemlje, poput Ekranasa i Žalgirisa, a u Hrvatskoj je postao popularan i zanimljiv medijima kao trener ambiciozne Gorice jer je zahvaljujući sjajnim rezultatima – koji su iznenadili i čelnike kluba – s njim na klupi bila hit HT Prve lige.

Zanimljivo je to da se od klupe Gorice oprostio nakon spektakularne pobjede protiv Hajduka na Poljudu, a na iznenađenje svih - njegova momčad slavila je 4:2 uz fantastičnu i dopadljivu igru. Vezni red funkcionirao je kao da je zaista riječ o šahu!

Upravo su mu rezultati s Goricom omogućili unosan ugovor na klupi ambicioznog i moćnog bugarskog kluba Ludogoreca, ali nije se dugo zadržao u njemu iako je postao prvak države.

Naime iako je Ludogorec u trećem pretkolu Lige prvaka izbacio Olympiakos, posla ga je koštao domaći poraz (0:1) od Crvene zvezde u Europskoj ligi. Tako je postao slobodan i pojavila se mogućnost da se vrati u Hrvatsku. A zbog Nikoličiusa taj je potez zapravo bio – logičan.

Dodajmo da dosad, s obzirom na to da ima tek 44 godine, u kolekciji osim naslova prvaka Bugarske ima dvostruku krunu u rodnoj Litvi, zatim tri litavska i latvijski kup te tri superkupa. Dosad je u karijeri osvojio deset trofeja.

Inače, osim što živi za nogomet te je strastveni igrač šaha, Dambrauskas je veliki obožavatelj knjiga. Ima i profil na Goodreadsu s ukupno 304 pročitana naslova (prosječna ocjena pročitanih knjiga mu je 3,98).

Od šaha do NBA-a lige, Jacksona i Kukoča

'Čitam svaki dan. Volim klasičnu književnost, krimiće, SF... U knjigama mogu pronaći stvari koje mogu utjecati na moj život', rekao je jednom prilikom Dambrauskas, a jedna od najdražih knjiga koje je pročitao ona je 'Jedanaest prstenova' legendarnog košarkaškog trenera Phila Jacksona.

Uostalom, kao veliki zaljubljenik u košarku zna sve o Chicago Bullsima, o njihovih šest titula NBA prvaka, ali i o Splićaninu Toniju Kukoču, itekako važnom igraču u osvajanju tri titule (1996., 1997. i 1998.). Vjerojatno nije mogao ni sanjati da će jednoga dana doći raditi u grad koji je dao pet NBA košarkaša (Kukoč, Rađa, Tabak, Šundov i Ukić) i da će sjesti na klupu kluba u kojem je Toni Kukoč započeo svoju sportsku karijeru. I kluba zbog kojeg će Kukoč, jer mu je uzor bio nogometaš Bilih Slaviša Žungul, izabrati broj 7 na dresu i u njemu igrati cijelu karijeru.

Stara izreka kaže da život piše najzanimljivije životne priče…

A podatak da je Dambrauskasu najveći trenerski uzor upravo Phil Jackson, koji je obožavao Kukoča, dovoljno govori o tome da je on vjerojatno jedini nogometni trener na svijetu - a sigurno prvi na klupi Hajduka - koji je spojio šah, čitanje knjiga i košarku. Podatak o tome tko mu je trenerski uzor mnoge je iznenadio...

'Od trenera bih istaknuo Phila Jacksona. Njegov pristup najviše mi se sviđa. Taktičko razumijevanje, tehnika ili podučavanje nisu najvažnije stvari u nogometu', kazao je jednom prilikom Dambrauskas.

Slučajno ili ne, i Jackson je – što je potvrdio Kukoč – uvijek imao knjigu u ruci. Ali je isto tako svakom igraču poklanjao knjigu kada bi išli na put, a odabrao bi je po njegovoj osobnosti. Hoće li nešto slično u Hajduku pokušati i Dambrauskas te koliko će uopće imati vremena za čitanje knjiga u Splitu, uz pogled na more, teško je reći.

Uhvatio se posla za koji žive mnogi hrvatski treneri, a povratak Hajduka u vrh hrvatskog nogometa i osvajanje trofeja mogli bi ga vezati za ovaj klub na duže vrijeme. I to bi mu moglo osigurati status besmrtnika u Splitu, gradu koji na titulu prvaka države čeka od 2005. godine.