Sportaš od glave do pete, kakvih ima puno, rekli bismo. No, Marko Uležić (33) je jedinstven jer ga u bavljenju sportovima i ostvarenju vrhunskih rezultata nije spriječila ni nesreća u kojoj je prije osamnaest godina izgubio lijevu potkoljenicu.

'Od trenutka kad sam napravio prve korake nakon operacije, ja ne stajem', kaže nam Marko.

Tako i sad ima novi plan - plasirati se na Paraolimpijske igre u Parizu u trčanju na 100 metara.

Marko je bio mlada nada rukometa, no snove je prekinula nesreća na moru nakon koje mu je amputirana lijeva potkoljenica. I gotovo dvadeset godina poslije zadržao je isti duh - dinamičan je i pun energije, mnogima je inspiracija i motivacija. Jednako onima s ili bez invaliditeta.

'Koliko god je nekome teško u životu, bitno je ostati pozitivan. Znam da je to teško tražiti od većine ljudi, no svakako će to pomoći svakome na duže staze', poručuje Marko.

Marko zna što govori jer radeći na odjelu neurokirurgije u Općoj bolnici u Puli svakodnevno gleda ljude koji su doživjeli tragediju i prolaze kroz teška stanja. Iz prve ruke zna kako je to.

'Najbitniji razlog zašto sam odabrao poziv medicinskog tehničara je da direktno utječem na pacijente, odnosno na ljude kojima je potrebna podrška tijekom bolničkog liječenja, a i nakon toga. Kad vide mene kako s protetičkim pomagalom normalno hodam, vozim motor ili bicikl, vježbam i stalno iskušavam svoje granice, onda i oni dobiju neku novu snagu. Svaki put kad nekoga inspiriram da nastavi dalje, to je za mene nova pobjeda', kaže Marko.

Markov ispušni ventil nakon 12-satnih smjena u bolnici je teretana. Naporni i dinamični treninzi su njegova rutina već godinama. Nakon nesreće je krenuo u teretanu jer je to bio jedini sport kojim se tada mogao baviti zbog ograničenih mogućnosti same proteze. No kako su pomagala postajala sve modernija i on je odlučio iskušati svoje granice. Tako se počeo baviti bacanjem koplja.

'Bacanje koplja je bila moja slučajna disciplina. U stvari sam eksperimentirao i pokušavao iskoristiti sve mogućnosti tadašnje proteze. Osvojio sam dva prvenstva Hrvatske te dva puta proglašen najboljim sportašem grada Pule', kaže Marko i dodaje kako je sport dio njegovog lifestylea.

Za sebe kaže da je vrlo kompetitivan i znatiželjan i to ga oduvijek gura naprijed. Zahvaljujući raznim pomagalima danas se može okušati u brojnim sportovima, pa tako ima razna protetička pomagala, jedno za posao jer je mekše, drugo za timske sportove jer ima jači povrat energije, treće za vodu i slično.

'Pomagalo je bitno, ali na kraju sve ovisi o osobi', mišljenja je Marko.

'U posljednje vrijeme sam se dosta bavio badmintonom što je zaista izazovno. Sada su mi misli usmjerene prema trčanju. Još prije par godina sam se okušao u trčanju na 100 metara i rezultati su bili iznad očekivanja. Sada sam počeo s posebnim treninzima i prvi cilj je ostvariti kontinuirano dobre rezultate i postati reprezentativac', kaže Marko.

Njega ne zadovoljava da postane reprezentativac već je uvijek cilj premašiti svoje granice. Svakako drugi korak je norma za Paraolimpijske igre, a i nakon toga ne želi stati.

'Sport je plemenita aktivnosti. Zaista ispunjava osobu i čini te pozitivnim. Ja volim u svemu ostvariti najbolji mogući rezultat i biti inspiracija drugima. Ne vidim zašto ne bih sanjao da čak i na igrama mogu nešto napraviti', kaže Marko i dodaje da će sljedeće razdoblje biti obilježeno treninzima.

Kaže da ima samo jednu želju - što duže ostati zdravog uma i tijela te pozitivne energije.

Njegova poruka u ovim teškim vremenima u kojima je najvažnije ostati zdrav, jasna je.

'Izađite van, družite se i dalje, živite život jer život je samo jedan. Ja sam odlučio da ću iz svoje situacije izaći kao pobjednik i da će mi na kraju biti dobro', zadovoljno zaključuje Marko Uležić.