Katar je uspio kreirati rukometnu senzaciju na domaćem SP-u i igrat će u finalu u nedjelju. Sjajan je to uspjeh, s obzirom da ta reprezentacija praktički nije predstavljala ništa prethodnih godina. No, pomoglo je kupovanje reprezentativaca. Samo četvorica su rođeni Katarani, a ostatak su unajmljeni igrači iz Sjeverne Afrike, Francuske, Španjolske i s Balkana.

Rukometaši koji su najzaslužniji za osvajanje medalje nemaju veze s Katarom: Danijel Šarić, Žarko Marković, Rafael Capote, Eldar Memišević, Borja Vidal… Zato mediji diljem Europe nazivaju ovu ekipu pomalo pogrdno, plaćenicima. No, oni to doista i jesu.

Nakon uspjeha u rukometu, mnogi se pitaju posljednjih dana može li nešto slično zemlja od samo dva milijuna ljudi napraviti i u nogometu te ostvariti senzaciju na SP-u 2022. godine, pa poput Južne Koreje 2002. otići najmanje do polufinala.

Katar je pokušao nešto slično kao u rukometu prije desetak godina, pokupiti igrače iz nogometnih velesila koji nisu dobili priliku u svojoj izabranoj vrsti, a vrlo su kvalitetni. Međutim, FIFA je reagirala i to zabranila. Ailton i još dvojica Brazilaca nisu smjeli zaigrati za Katar. Uvedeno je pravilo da igrač mora živjeti barem dvije godine u zemlji, biti krvno povezan ili imati roditelje ili djedove rođene tamo.

Čini se da je danas Katar potpuno odustao od ove ideje u nogometu, jer im izabranu vrstu čine igrači isključivo arapskog podrijetla, koji su doživjeli veliki neuspjeh na ovogodišnjem Azijskom kupu, oprostivši se od natjecanja s tri poraza.

Katarski novac u nogometu je otišao u drugom smjeru: kupovina PSG-a, sponzorstvo Barceloni, odlična akademija za mlade nogometaše Aspire. Do 2022. godine još stignu kreirati reprezentaciju 'plaćenika', ali samo ako ih dovedu na duže vrijeme u katarsku ligu. Zasad tamo ima ponešto zanimljivih Brazilaca i Argentinaca, ali nisu to igrači koji bi zabrinuli nogometne velikane i kreirali senzaciju na SP-u.