Grčka nogometna reprezentacija na drugom je velikom nogometnom natjecanju zaredom uspjela proći skupinu i sada prijeti ponoviti senzaciju s Eura 2004. godine...
Grčka je zasigurno najpodcjenjenija, a možda i najomraženija reprezentacija u Europi. Većina ljubitelja nogometa, a i stručnjaka, smatra Euro 2004. natjecanjem koje treba zaboraviti i nikad više ne spominjati. Prije svakog natjecanja na koje se Grčka plasira javlja se paranoja da bi se taj užas mogao ponoviti. A nakon prve faze natjecanja SP-a u Brazilu, ta paranoja prijeti postati realnost...
Nije tako bilo oduvijek. Grčka nije postojala na nogometnoj karti svijeta sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Tek tada se u zemlji počelo više novca ulagati u ovaj sport. Prvi put se kvalificirala na jedno veliko natjecanje na SP-u u Americi 1994. godine i tamo doživjela tri glatka poraza, da bi zatim igrala i na Euru 1996. godine te ispala u skupini uz nešto malo bolje rezultate.
Dolaskom njemačkog stručnjaka Otta Rehhagela na čelo reprezentacije Grčka je postala strah i trepeh svima. Uveo je tvrdi, dobro organizirani nogomet koji je postao problem čak i najboljim reprezentacijama i 2004. na Europskom prvenstvu u Portugalu dogodilo se čudo, osvojila je titulu prvaka.
Očekivao se veliki pad sljedećih godina, nakon odlaska iz reprezentacije mnogih standarnih igrača, ali nije ga bilo. Propustila je Grčka sljedeći SP, no kvalificirala se za Euro 2008. i SP 2010., a zatim i na posljednja dva natjecanja. Na njima je otišla korak dalje i izborila nokaut fazu natjecanja.
Novi izbornik Grčke Fernando Santos ništa nije promijenio u igri. Portugalac njeguje Rehhagelov organizirani obrambeni nogomet koji ponovo daje rezultate. S obzirom na igrače koje ima, ništa drugo mu ni ne preostaje. Najveća zvijezda mu je Celticov napadač Georgios Samaras koji ne bi mogao igrati niti u jednom vrhunskom klubu. Tu je i Konstantinos Mitroglu koji je bio zvijezda Lige prvaka za Olympiacos prošle jeseni, da bi zatim potpisao iz nepoznatog razloga za propali Fulham i tamo potonuo. Stari 37-godišnji razarač Giorgios Karagounis još se drži u ekipi, kao i 35-godišnji Katsouranis. I tu je još hrpa radnika. Sve u svemu, ništa posebno, ali očito dovoljno dobro.
Recept za prolazak skupine u Brazilu bio je identičan onome na Euru 2012. Prva utakmica težak poraz protiv Kolumbije, u drugoj iščupan bod s igračem manje protiv Japana i onda konačno dobra igra u trećoj i sretna pobjeda golom u posljednjim sekundama iz penala protiv Obale Bjelokosti.
Suparnici se vesele kad Grčku izvuku u skupini, s obzirom da je redovito među nositeljima. Bolje Grčka, nego Španjolska ili Nizozemska. Veselila se i Hrvatska u kvalifikacijama za prethodni Euro pa smo morali u dodatne. Veselila se i Bosna uoči ovog SP-a, uspjela ih savladati, ali se i brzo oprostila od glavnog turnira, a uporni Grci idu dalje. Vjerojatno ni Kostarika ne umire od straha uoči osmine finala. Ali Grčka je tvrd orah i može zagorčati život – baš svima. Deset godina kasnije, svijet je opet u strahu...
