Četvrtfinala Svjetskog prvenstva bila su daleko od onog na što su navikli ljubitelji nogometa, posebno oni koji redovito gledaju dvoboje europske Lige prvaka. Na našem community portalu Tribina.hr korisnici također nisu pretjerano sretni, a svoje viđenje razočaravajuće utakmice Nizozemske i Kostarike dao je naš korisnik Tsigalko

'Prekinite ovo mučenje - zaustio je Drago Ćosić krajem drugog poluvremena nogometne utakmice između Nizozemske i Kostarike. Inače nemam običaj slagati se s našim komentatorskim ekspertom, ali sinoćnja utakmica je bila opasno blizu da se proglasi najgorom na turniru. U redu, važnost utakmice je velika, Kostarika jasno nema mogućnosti ravnopravno parirati nizozemskom stroju, ali ono što su sinoć pružili nisu ni Grci u najboljim danima radili. Podsjetit ću, prvi pokušaj u okvir vrata Jespera Cillesena je stigao sredinom drugog produžetka. Nizozemska je pokušavala, bila aktivnija, ali sve je to bilo preslabo i presporo. Pri tome teško čovjek nešto može zamjeriti Van Gaalu i Pintu, budući menadžer Manchester Uniteda je krenuo vrlo hrabro, sa brzim i prodornim krilima, ali sredina nije bila na razini.

Spor protok lopte, igra bez nekog velikog rizika olakšavala je branjenje momčadi Kostarike. Los Ticosi su bili vrlo disciplinirani u dvije linije ispred sjajnog Navasa, a nešto naprijed je ostajao tek Joel Campbell. Ovaj mladić ipak nije uspio staviti Cillesena na pravo iskušenje jer je Van Gaalova momčad ostavljala uvijek dovoljan broj igrača u zadnjoj liniji. Martins Indi, De Vrij i Vlaar gotovo da nisu prelazili centar igrališta, a Kostarika jednostavno nije napadala s većim brojem igrača.

Van Persie je ovu utakmicu očigledno odlučio posvetiti Pipu 'rođenom u zaleđu' Inzaghiju. Čini mi se da je riječ o dvoznamenkastoj brojci zaleđa. Posebno mi nije to jasno zbog vrlo jednostavne činjenice da je igra bila dosta statična, dakle, ništa se nije odvijalo pretjerano brzo niti je obrana Kostarike sinkronizirana i brza kao Flash. No, kada napadač tako spava u zaleđu, onda obično dođe u mat situaciju jer nekad mora i obrana zaspait. Robin Van Persie je svoju mat situaciju dočekao, ali je Navas odličnom reakcijom neutralizirao njegov pokušaj. Uz stativu i prečku Sneijdera, ovo i jedna situacija nakon udarca iz kuta iz koje je također lopta češala gredu Navasova gola, je sve što smo vidjeli u 120 minuta nogometa. Prilika Kostarike nije bilo, vrijedna spomena je tek situacija pred kraj drugog produžetka kada se otvorila jedna situacija iskosa za Urenu, ali taktika uspavljivanja golmana nije djelovala na Cillesena koji je ostao budan i taj pokušaj rutinski obranio.

Kazneni udarci su uvijek lutrija, ali da se i na lutriju može utjecati najbolje pokazuje primjer Louisa Van Gaala koji je u 120. minuti u igru uveo golmana koji statistički bolje brani kaznene udarce. Kaže izbornik Oranja da je Krul dobio uputu da proučava izvođače Kostarike jer će braniti ako dođe do potrebe za tim. Fantastična studioznost, priprema utakmice je ono što karakterizira karijeru Van Gaala, a što mu je još jednom donijelo uspjeh. Na kaznenim udarcima nogomet se iz kolektivnog pretvara u pojedinačni sport. Netko u takvoj podjeli mora biti tragičar jer tu utakmica završava, a ovoga puta su tragičari stigli iz redova Kostarike. Bio sam impresioniran njihovim izvođenjem penala protiv Grčke, pa ni ovoga puta nisu loše pucali, ali Krul je bio bolje pripremljen. Keylor Navas je još jednom dobro branio i penale, no nizozemski izvođači su bili milimetarski precizni. Kuyt, Persie, Sneijder, ne znam da li su mogli preciznije pogoditi kut.

Tako se, eto, u četvrtfinalu opraštamo od iznenađenja prvenstva. Sinoć je Nizozemska bila osjetno bolja ekipa i jedini način da ih Los Ticosi izbace su bili upravo penali. Čestitke Pintu, ali one priče Ćosića o školi Rinusa Michelsa, totalnog nogometa i slično baš ne stoje. Prije da je tisak u pravu kada je naznačio njegovo školovanje u Kolnu gdje je očigledno studirao Otta Rehaggela.'