Kad smo došli pred Havana Club, svojevrsnu Cedevitinu kuću u Trevisu, zanimalo nas je kako napreduje stvaranje navijačkog korpusa kluba, jer klub bez navijača nema identiteta.

'Idemo korak po korak, nikome ne možeš ništa nametnuti. Ljudi prepoznaju emociju i svaki dan nas je sve više. Normalno, za to morate imati i rezultat, a ovaj naš plasman u Final Four Eurokupa magnet je u tom smislu.'

Hrvatski klubovi s većom i bogatijom tradicijom predbacuju Cedeviti da nema povijest.

'Mi imamo povijest od tek 20 godina postojanja i na nju smo ponosni. Mi smo povijest mogli i kupiti jer su nam to nudili naši sportski prijatelji, ali nismo. Dino Rađa nam je nudio da uđemo u Split, nudio nam se i Zadar, a svi znaju za naše razgovore s Cibonom. Ne smatram da je nužno da sve moramo raditi sami, ali je ovako najslađe.'

I iz njegovih riječi osjeća se zadovoljstvo što suštinski bitno sudjeluje u građenju nečeg sportski uspješnog jer u hrvatskoj klupskoj košarci 'trend' je razgradnja svega što je vrijedilo.

'Ja osobno nisam operativno uključen u vođenje kluba. Predsjednik Veber je zajedno s upravom najzaslužniji za ovo. No, kao zaljubljenik i sportaš vrlo sam im blizak i znam glavni smjer. Biznis organizacija je neki moj odgovor na neimanje umjetničkog talenta i neki drugi način kreativnog izražavanja. Da biste mogli podržavati sport, onih 400 klinaca u našoj školi košarke, morate biti poslovno uspješni. Uvijek treba povući crtu između sponzoriranja, povezivanja naše robne marke i promocije Cedevite, i doniranja odnosno ponašanja društveno odgovorne kompanije da jedan dio profita ostvarenog na jednom tržištu u jednom ambijentu vrati tom društvu natrag. Treba razlikovati ulaganje u profesionalni sport od onoga ulaganja u mlade.'

Većinski vlasnik Atlantic Grupe često govori da onaj koji je spreman za zabavu mora biti i spreman za poraz. Tako je i on pristupio Final Fouru. Nije lako podnio visok polufinalni poraz protiv Unicsa (66:87), ali ga je već sutradan prebolio. Kaže da je ponosan na sve što se postiglo s Cedevitom u koju je kao glavni sponzor ušao 2005. godine.

Ponosan je i na to kako se o Cedeviti govorilo i pisalo u Trevisu, uoči i za vrijeme Final Foura.

'Španjolci su čak pisali da je to priča za snimanje holywoodskog filma. To sigurno godi. U vrijeme kada govorimo o nekonkurentnosti Hrvatske u čitavom nizu disciplina vidimo da se ipak može, da nije sve samo novcu, da dosta toga ovisi i o organizaciji, kemiji sudionika, dakako i o elementu sreće.'

Briljatni 44-godišnji biznismen na utakmici se ponaša poput običnog kibica. Ne zanimaju ga VIP lože, hoće biti u prvim redovima navijačkih snaga.

'Meni je košarka veliko veselje, općenito sport i druženje. To nisu samo pokali i prva mjesta. Sigurno je da u sportu tražite svoju verifikaciju kroz prvo mjesto, no to nije sve. Zato mene ne zanimaju razgovori o sucima, podmetanjima, već pravo sportsko nadmetanje.

Inače, Atlantic Grupa zakupila je Havana Club, noćni klub talijanske košarkaške legende Ricarda Pittisa, pa se tamo veselilo uz DJ-a Vedrana Raku, ali i tamburašku skupinu Skitnice. Slobodan ulaz imali su svi navijači Cedevite.

'Svi navijači sami su financirali svoj dolazak, uključujući i mene. Svatko je platio svoj put i spavanje, a za one koji su to izdvojili klub je osigurao besplatne karte, majice i šalove. Govori se o 550 aranžmana koje su prodale turističke agencije. Da smo se plasirali u finale bilo bi između 800 i 1000 navijača. Ti ljudi su uložili svoja sredstva. To isto pokazuje naš smjer. Kada je sve besplatno to se dovoljno ne cijeni. Niti u Havana Clubu nije bila besplatna gozba, ali smo se potrudili da cijene budu dostupnije nego na drugim mjestima. Ja uvijek navijam za punu dvoranu gdje karta neće biti preskupa. Danas je besplatna karta devalvacija cijelog ulaganja profesionalaca kluba koji se financira vlastitim novcem.'