U ovogodišnjoj skijaškoj sezoni 22-godišnji Elias Kolega, nakon nekoliko utrka u kojima je osvojio bodove u Svjetskom kupu, zaintrigirao je javnost. Mnogi su se pitali - tko je sada taj Elias?

Elias Kolega rođen je 23. svibnja 1996. godine u njemačkom Münchenu, a po ocu podrijetlo vuče iz mjesta Kali na otoku Ugljanu dok je s majčine strane – Zagrepčanin.

'Tata mi je iz mjesta Kali, u kojem imamo kuću, i kada god mogu idem na otok jer tamo uživam. Istina, volio bih da mogu provoditi puno više vremena na Ugljanu, ali zbog obveza to je vrlo rijetko. Meni je u Kali najljepše otići u rujnu jer je tada tamo puno mirnije i može se uz kupanje dobro i trenirati. Zaista - idealni uvjeti.'

Od malih nogu zaljubio se u skijanje koje je ozbiljno počeo trenirati već sa šest godina, taman uoči polaska u školu. Prvu pobjedu ostvario je kada je imao svega sedam godina, a zanimljivo je da kao prvog trenera navodi – majku.

Često je znao reći kako je 'cijelo djetinjstvo trenirao kao vojnik', a rezultati toga su itekako vidljivi.

Kada je Elias 2016. godine u ruskom Sočiju osvojio brončanu medalju u slalomu (Istok Rodeš tada je bio svjetski juniorski prvak, op.a.), poslije povratka u Hrvatsku mnogima se urezala u sjećanje jedna njegova izjava:

'Želim postati najbolji skijaš na svijetu i osvojiti Veliki kristalni globus!'

Kada je na teškoj stazi u Wengenu prošle godine osvojio svoje prve bodove u Svjetskom kupu (21. mjesto), bilo je jasno da je rođena nova hrvatska skijaška zvijezda.

Njegova životna filozofija vrlo je jednostavna, a takvim stilom i skija: 'Živi za ovdje i sada i daj pri tome sve od sebe!'

Najbolji rezultat karijere Elias Kolega ostvario je nedavno u slalomu Svjetskog kupa u švicarskom Adelbodenu, u kojem je osvojio senzacionalno šesto mjesto. Podatak kako mu je to uspjelo s vrlo visokim startnim brojem (48.) sugerira da je zaista poseban.

'On vam je kao Ivica. Voli najteže moguće staze i na njima je najbolji. Mislim da će biti još ovakvih rezultata, samo da ima dobar startni broj jer je to ključno u slalomu', rekla je njegova mama Sonja za Index.

'Ne volim se baviti prognozama i najavljivanjem rezultata. Iskreno, mislim da je bolje biti suzdržan. Naravno, treba uvijek davati sve od sebe te ići prema što boljem rezultatu, ali na rezultat se ne utječe najavama i riječima, već samo djelima. Svaki vrhunski sportaš pokušava dati svoj maksimum i na treninzima i na utrkama, no rezultat je ponekad nepredvidiv te ne ovisi do kraja samo o tebi', kazao je tada Elias Kolega te je tim riječima zapravo svima dao do znanja kako kod njega riječ euforija ne postoji. Puno je zreliji od svojih vršnjaka i jako dobro zna što mu je cilj. Sve je podredio tome.

Kosteliće i Kolege povezao - rukomet

A sve je to uspio zahvaljujući odricanju, napornom teniraju, upornosti roditelja te neumornom 80-godišnjem Anti Kosteliću – njegovu treneru skijanja – koji ga poznaje od pelena jer je bio rukometni trener njegovoj majci Sonji. Naime, Sonja Kolega igrala je u istom klubu s Maricom Kostelić, a Ante Kostelić trenirao ih je u Osijeku i Trešnjevci. Ispada kako je rukomet najveći 'krivac' za dvije skijaške dinastije!

Legendarni Ante Kostelić Gips odlučio je, nakon što je Ivica okončao skijašku karijeru, postati trener braće Kolega, Eliasa i dvije godine mlađeg Samuela. A malo je nedostajalo da Elias prihvati ponudu sa sveučilišta iz Denvera jer je u igri bila puna stipendija te mogućnost skijanja i stjecanja diplome. No, u dogovoru s roditeljima, Elias - ujedno junak naše priče koji je zasad nešto uspješniji od brata - odlučio je riskirati. Čini se kako nije pogriješio jer je ogromnim koracima zakoračio u svijet vrhunskog skijanja.

Uostalom, Eliasu i Samuelu su od malih nogu najveći skijaški uzori Janica i Ivica Kostelić. Sanjali su o tome da jednog dana postanu tako dobri…

Najveća želja - medalja na Zimskim olimpijskim igrama

Kada je o Eliasu riječ, najveća mu je sportska želja, kako je i sam jednom rekao, ta da osvoji 'medalju na Zimskim olimpijskim igrama' i da 'postane vrhunski sportaš'.

Drugu želju već je ispunio jer je njegovo ime poznato svima koji prate alpsko skijanje, pogotovo slalom, koji mu je daleko najjača disciplina.

Na prošlim Olimpijskim igrama u južnokorejskom Pjongčangu zauzeo je vrlo dobro 23. mjesto, a može se očekivati i kako će se na sljedećim Igrama izboriti za jednu od medalja. Samo ako ga zdravlje posluži. Napredak koji pokazuje iz utrke u utrku je fascinantan!

Njegova životna filozofija svodi se na rečenicu: 'Ne daj nikome da te natjera na nešto, nego radi ono što ti srce želi.'

I upravo se time vodi ovaj simpatični skijaš koji ima čudan nadimak – Vanilija. Zašto baš Vanilija?

Za to je krivo njegovo, za hrvatske prilike rijetko ime Elias, koje jedan klinac nije mogao izgovoriti. Počeo ga je zvati Vanilija i tako je ostalo…

'Taj nadimak imam od malih nogu. Tako me prozvao jedan poznanik, a Gips je to prihvatio jer on svima voli davati nadimke i gotovo nikoga ne zove po imenu', prisjetio se Elias koji, kao i njegov najveći skijaški uzor Ivica Kostelić, u slobodno vrijeme svira gitaru i voli slušati rock.

Sportski uzori Ivica Kostelić i Cristiano Ronaldo

Ljeti, kada ima slobodnog vremena, voli zaigrati nogomet i košarku, a na malim ekranima obožava pogledati dobru hokejašku utakmicu te sport koji je u Hrvatskoj sve popularniji - američki nogomet. Kada je u pitanju sportski idol, osim Ivice Kostelića u prvi plan ističe jednog od najboljih nogometaša svih vremena - Cristiana Ronalda.

'Eto, pokazali smo ove sezone da imamo vrlo jaku slalomsku ekipu. To je velika motivacija za utrke koje slijede', kazao je Elias Kolega nakon vrlo dobrog izdanja na Sljemenu, na kojem je sjajno vozio u prvoj vožnji.

Naporni ili, bolje rečeno, brutalni treninzi, ljeta koja radno provodi s obitelji Kostelić u njihovoj oazi na otoku Mljetu te stotine sati napornih treninga na ledenjacima počeli su davati rezultate. Uz dodatak kako je ovo tek početak lijepe skijaške priče.

Uostalom, i sam Ivica Kostelić jednom prilikom je za Eliasa rekao 'kako je veći talent od njega'.

Kada je o treninzima na otoku Mljetu riječ, Elias kaže:

'To su specifični, vrlo intenzivni kondicijski treninzi, kakve nitko nigdje ne radi. Poanta tih treninga i trčanja po škrapama te kozjim putovima upravo je u tome da si tijekom njih čitavo vrijeme prisutan. Isto kao u skijanju, nema opuštanja, jer mala pogreška može te jako koštati i možeš se strahovito ozlijediti. Te stijene su kao žileti, a moj brat je ovo ljeto baš na tim treninzima zaradio osam šavova na potkoljenici', prisjetio se Elias jednom prilikom za Jutarnji list.

Ono što ga čini zaista posebnim jest činjenica da nakon završetka skijaške karijere želi biti - liječnik.