Predvodnik senatora na koje se nemilice troši tinta ili po novom zbog kojih su se užarile tipkovnice ovih dana, nedvojbeno je naš kapetan Luka Modrić. Ujedno najvažniji i najstariji reprezentativac ove generacije, a vjerujem svima najveći igrač u povijesti Hrvatske. Igrač čiji nogometni put je bio sve samo ne posut cvijećem, dugo vremena sumnjalo se u njegove kvalitete i značaj, ali Luka ga je svojim radom i upornošću napravio zlatnim, a svojom klasom odveo u visine koje igrač iz Hrvatske može samo sanjati.

Ponosni na njega i njegove uspjehe došli smo do faze kad s obzirom na njegove godine kreću razno-razne kalkulacije i opet sumnje o njegovom daljnjem igranju za reprezentaciju.

U nogometu je oduvijek bio trend igrače u određenim godinama slati u penziju, iako se dobna granica pomiče, sve je ostalo isto kao prije, Modrić je tu granicu svakako još više pomaknuo. Nažalost, kraj za sve u igračkoj karijeri je neminovan, pa tako i za njega.

>> Sve kolumne Gorana Vlaovića pročitajte OVDJE

Zna to Modrić vrlo dobro i apsolutno je nepotrebno da se bilo tko petlja u njegovu odluku hoće li dalje igrati za reprezentaciju.

Njegovo predvođenje i uspjesi s hrvatskom reprezentacijom, kao i igranje u najtrofejnijem klubu svijeta, daju mu za pravo na odluku kada će i kako završiti.

Već prije ovog Eura je bilo raznih mišljenja o tome tko bi se trebao oprostiti, tko nije i neće više biti dobar, a pogotovo nakon relativnog neuspjeha kojeg smo svi skupa doživjeli vrlo traumatično i koji je u javnosti uzrokovao novu potrebu za mijenjanjem svega i svačega.

Pridružujem se ipak onima koji imaju mišljenju kako nema potrebe za nekakvim korjenitim promjenama, te nije pametno ni potrebno raditi stvari neplanski ili još gore medijskim progonom tjerati bilo koga od ovih igrača koji su bili na Euru. Rezultat jasno, nije bio dobar ali razlog tomu sigurno nije bila starosna dob igrača.

Postoje u nogometnim ekipama razne uloge za igračke veličine kao što je Modrić. Ako fizičke mogućnosti i budu ispod potrebnih za igranje u prvoj postavi, njegovo mentorstvo i prisustvo u novoj generaciji bit će neprocjenjivo, možemo vidjeti perfektno kako to radi Real Madrid upravo s Lukom. Zato se iskreno nadam kako Luka Modrić neće odustati od hrvatske reprezentacije.

Istog sam mišljenja za još pokojeg od senatora, recimo Perišića koji je dugo godina bio naša najveća ofenzivna snaga, te se odricanjem (statusnog kluba, velike plaće) i rizično ekstremnom pripremom spremao kako bi došao na ovaj Euro i pomogao reprezentaciji.

Smjena generacije neizbježno dolazi kao što je došla i za generaciju ‘98 i bila je dovoljno teška. Šteta bi bila ne izvući pouke iz tog perioda i uz pomoć onih koji su već puno toga prošli zapravo dati vremena i mogućnosti novoj generaciji fantastičnih igrača koje imamo, na privikavanje i zahtjeve potrebne za nošenje dresa Vatrenih.

Najvažnije je taj status pojedinaca, kao što su naši 'senatori' u reprezentaciji međusobno komunicirati i prihvatiti za dobrobit svih. U konačnici uvjeren sam u složnost svih s tezom; kako uvijek moraju igrati oni u najboljoj formi bez obzira na godine.

Reprezentacija Hrvatske je bila prije, a treba biti i dalje prioritet svima, nikada ne smije biti bilo čiji talac, ali isto tako ne smije odbacivati svoje zaslužnike. 'Kult reprezentacije', stvoren u samom začetku treba ostati netaknut kao temeljni zakon, jer samo smo tako mogli postići ove vrhunske rezultate kojima se dičimo i koji ćemo postići ponovno.

Fenomen kao što je Luka Modrić ne pojavljuje se često, tako da svi skupa možemo biti sretni što smo svjedoci njegove ere, jer ovo jest njegova era i neka potraje koliko god je moguće.